Selidba i odnos s roditeljima

Pismo

Tek sam se nedavno doselila iz Zagreba u Rijeku radi studiranja i osjećam veliku krivnju zbog toga što sam upala i na fakultet istog studija u Zagrebu, no ljudi u mojoj okolini su me uvjerili da je Rijeka bolji izbor za mene. Zasad mi se jako sviđa u Rijeci, grad je manji što ga (prema mome mišljenju) čini mirnijim od Zagreba, ljudi su puno otvoreniji i pozitivniji te me kampus i sama Rijeka (pogledi, more) oduševila. Moguće da samo imam taj neki dojam zbog toga što mi je sve i dalje novo, ali mi je nekakav subjektivan doživljaj da neću požaliti što sam ovdje.

S druge strane, muči me činjenica da nisam mogla dobiti subvencionirani studentski smještaj, već živim u stanu, što je mojim roditeljima dodatan trošak. Namjeravala sam raditi paralelno uza studij, ali mi se nekako čini da neću moći pronaći studentski posao u svojoj blizini koji bi ujedno imao razumijevanja za varirajuće mogućnosti rada. Moja obitelj nije siromašna, možemo si priuštiti ovaj trošak, no s majkom (koja je odrasla u siromaštvu) sam se žestoko posvađala zbog toga što mi je nakon upisa na fakultet rekla da ona na mome mjestu nikada ne bi otišla u drugi grad radi studiranja ako je već mogla ostati u gradu u kojem je trenutačno živjela te roditeljima stvoriti takav trošak. I sama sam bila svjesna situacije te sam se loše osjećala zbog odabira, ali me šokiralo što je moja majka tako reagirala, i to tek nakon upisa, kada više nisam mogla ništa promijeniti. Inače, roditelji su mi službeno rastavljeni i nakon nekoliko dana “izgladila” sam odnos s majkom, ali od nje nisam dobila konkretnu ispriku već izgovor kako je ona odrasla u siromaštvu, te je taj mentalitet i dalje prisutan, i kako “nema svoj stan” (živi u podstanarstvu) te će jednoga dana postati beskućnica. To nije jedina rasprava koju smo “riješile” na ovakav način, što me dovelo do zaključka da moja majka pokazuje naznake narcisističkog poremećaja ličnosti.

Ni s ocem nemam najbolji odnos jer se više puta izjasnio da su moja postignuća (akademska, sportska) višeg prioriteta negoli moja dobrobit, odnosno psihičko stanje. Već se duži niz godina borim s mislima vezanim za moje osjećaje prema roditeljima jer su me s jedne strane oboje iznimno povrijedili u raznim situacijama, a s druge imam razumijevanja jer je i ovo njihov prvi put na ovome svijetu. Teško mi je jer znam da postoje ljudi koji imaju više razloga od mene za negativne osjećaje prema vlastitim roditeljima (iako sam svjesna da nema smisla uspoređivati se s drugima u tome), a i dalje se trude i imaju relativno normalne odnose, dok ja razmišljam o prekidanju kontakta s njima, koliko god drastično zvučalo.

Znam da me vole i da mi žele najbolje, ali koliko god sam im se puta pokušala približiti i izgladiti prijašnje nesuglasice i riješiti probleme, uvijek se dogodi nešto novo ili se u svađi “okrene” na neku staru situaciju, i to me sve više i više pogađa.


Ispričavam se na količini teksta, pokušala sam u što kraćim crtama prepričati s čime se mučim te se nadam da sam bila dovoljno razumljiva.
Hvala Vam unaprijed.

Odgovor

Draga djevojko,

u svome pismu ukratko prepričavate neke situacije, ali nisam sasvim sigurna što je to što očekujete u odgovoru. Stoga ću samo izdvojiti nešto što se meni čini značajnim.

Koliko god roditelji voljeli svoju djecu, nekada znaju činiti nešto loše ili propuštaju dati djeci ono što im treba. Savršeni roditelji ne postoje.  Međutim, to ne znači da su oni krivi za sve naše probleme. Ja bih na temelju onoga što sam pročitala samo kratko rezimirala neke aspekte odnosa, ne zato da njih okrivimo za sve, već da taj odnos promatramo kao priliku za dublje razumijevanje osobina koje nosite od kuće.

Vaš odnos s roditeljima karakteriziraju međusobni konflikti, svađe i nerazumijevanje, a neka njihova ponašanja i riječi povrjeđuju Vas i stvaraju osjećaj odbačenosti. S jedne strane svjesni ste da Vas vole, ali istodobno  kao da se ne možete povezati, kao da nema dovoljno bliskosti i povjerenja. U tom odnosu ima i dosta inducirane krivnje. Vjerujem da takav majčin komentar nije bilo prvi kojim Vas je za nešto okrivila, pa je to osjećaj koji nosite sa sobom promišljajući o svojim izborima. Tako ste i dalje ambivalentni oko studija u Rijeci. Iako Vam se za sada čini da ste na pravome mjestu, ne napušta Vas osjećaj neugode (krivnje) zbog dodatnoga financijskog troška. Majčin komentar u vrijeme kada je odluka već bila donesena nije bio na mjestu. Mogla je to učiniti mnogo prije i tada bi to bilo fer, postavljanje granice mogućih troškova, na koje roditelj ima pravo. Ovako je to ispalo potpuno nepotrebno, u vrijeme kada se odluka više ne da promijeniti. Studiranje u drugom gradu nije motivirano samo nepostojanjem istog studija blizu mjesta stanovanja. Prilika je to za osamostaljivanje, za dodatni razvoj samopouzdanja, istodobno i za razvoj odgovornosti, kada mlada osoba sama regulira stupanj slobode koji ima daleko od očiju svojih roditelja. Dobar je to izbor. Raditi kao student također je dobar izbor. Na to Vas samo mogu dodatno potaknuti jer vjerovanje da nećete naći studentski posao prilagođen studentskim obavezama nije točno. Mnogi poslodavci nude različite prilagodbe, od fleksibilnog rasporeda do smanjenog broja sati ili dana koje ste spremni raditi. McDonald’s je pravi primjer za to, a tu su i različite trgovine i kafići  kojima nedostaje radne snage i vape za studentima. Studenti rade zbog različitih razloga, neki žele dodatni džeparac, a neki zaista moraju sami osigurati mogućnost studiranja. Bez roditeljske pomoći studiranje u drugom gradu nije nimalo lako. Stoga je možda potpuno prekidanja kontakata sa svojim roditeljima doista drastično, i to ne samo zbog tog razloga. Zaista ne razumijem odakle dolazi motivacija za time. Svakako na to imate pravo, ali onda Vam je upravo studentski posao nasušno potreban.

Još jednom ponavljam da nisam sigurna koja ste očekivanja imali od ovog odgovora. U svakome slučaju, o svojim raznim dilemama uvijek možete razgovarati s prijateljima ili čak sa stručnim osobama u različitim udrugama ili institucijama koje savjetovanje pružaju besplatno.

Nataša Jelenić Herega, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content