Pismo
Poštovani,
već skoro dva mjeseca imam teške, naporne i opsesivne misli vezane uz svoj rodni identitet i seksualnu orijentaciju, a što više vrijeme prolazi, sve mi se više čini da me okolina ne shvaća ozbiljno i ne razumije moj problem. Želio bih razgovarati s nekim (psiholog/psihijatar ili neki drugi stručnjak) tko je stručan za tu tematiku. Do sada sam razgovarao sa svojom psihologinjom vezano za misli koje me opterećuju, ali nekako imam osjećaj da se vrtimo u “začaranom krugu” i da mi ti naši razgovori ne pomažu puno. Želio bih čuti drugo mišljenje. Na fakultetu sam čuo da u Rijeci postoje psiholozi/psihijatri koji imaju iskustva u radu s osobama različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta, ali mi nisu znali reći njihova imena.
Biste li mi mogli preporučiti nekog/neke stručnjake (psihologe) u Rijeci koji se među ostalim bave i tematikom seksualne orijentacije i rodnog ideniteta. Puno bi mi značio razgovor s nekim kome mogu vjerovati da je stručan na tom području.
Unaprijed zahvaljujem.
Odgovor
Dragi mladiću,
zahvaljujem na upitu, upornosti i traganju za odgovorima s kojima ćeš u budućnosti, nakon procesa istraživanja, vlastitih pokušaja i pogrešaka, pa i zbunjenosti, odnosno pronalaska i oblikovanja vlastita identiteta, ostati u miru. Iako si u upitu tražio samo preporuku stručnjaka/stručnjakinje koja ti može pomoći u ovoj domeni, ipak bih ti napisala još neke ideje koje su mi prošle glavom čitajući tvoje upite. U razgovornom jeziku vjerojatno bi neke riječi bile „progutane“, no na papiru ostaje trag pa ih zajedno možemo ispitati.
U tekstu spominješ nalet negativnih misli koje te u nekom trenutku obuzmu. Moje iskustvo s naletom misli jest da one dolaze, pojavljuju se i stvaraju nevezano za našu realnost. Mogu nas iznenaditi, mogu biti neobične, čudne, neočekivane, lude, smiješne, zbunjujuće, nestvarne poput sna, možemo se pitati odakle su došle, mogu nam se činiti stranima…, no nisam sigurna mogu li biti negativne. Mi smo ti koji im stavljamo predznak. S mislima treba pažljivo i nježno. Kada se pojave, možemo ih raščlaniti. Tada ih možda možemo okarakterizirati kao tvrdnje, jesu li ili nisu istinite za nas te kako se osjećamo s tom odlukom? I tada svjesno možemo odlučiti što one u našem kontekstu znače. Mi smo njihovi gospodari i možemo ih naučiti kontrolirati. Osim toga, možemo ih izgladnjivati kako nam se, one neželjene, ne bi vraćale. Mislim da je pažnja njihova omiljena poslastica.
Navodiš i to da ti se čini da te okolina ne shvaća ozbiljno i ne razumije tvoj problem. Žao mi je što se tako osjećaš, no istodobno moram nadodati da svačija okolina ne razumije nečiji problem u nekom trenutku. Zato postoje stručne osobe kao i bliski ljudi koji su tu za nas. Jer, iznimno je važno da nas barem netko čuje i razumije. Očekivanje da će nas svatko razumjeti ne čini se realnim ni vjerojatnim.
Naprimjer, ako imamo hipotezu da su misli o transrodnosti za nekoga pretpostavljena prijetnja. Ovisno o osobi, intenzitet takve percipirane prijetnje se razlikuje. No dobra je vijest da je moguće uspješno se nositi s takvom kriznom situacijom. Teško je u oblaku vlastita preispitivanja i neizvjesnosti vidjeti bilo što drugo, no u tom previranju spoznajemo vlastite jake strane koje ostaju naše i kada oblak ode. Izazov nas potiče na konstruktivno nošenje sa situacijom te mi, ispod oblaka, ostajemo osnaženi, bogatiji za nova iskustva i vještine koje će nam u budućnosti pomoći u nošenju s nekim novim uznemirujućim situacijama. Razmisli o tome.
Osvrnula bih na način na koji se opisuješ kada pri opisivanju karakteristika muškaraca kažeš da nisi grub i ne voliš nogomet. Misliš li da svaki muškarac ima te osobine? Muškarac može imati mnoge druge nježnije osobine koje ga mogu činiti još većim muškarcem. Nije li tako?
Dok tragaš za odgovorima unutar sebe, možda se možeš uključiti u neku grupnu aktivnost koja te privlači i provoditi vrijeme s ljudima koji vole jednake stvari kao i ti. Možeš raditi sve one male stvari u kojima si dobar i slaviti svoje uspjehe. Samo da pojasnim termin traganje. Traganje ne mora značiti da konstantno o tome misliš, pronalaziš i odbacuješ rješenja, promišljaš, raspituješ se… Traganje se događa i kada ne radiš ništa. Kada sve pustiš, radiš nešto što te opušta, promatraš prirodu, slušaš zvukove… u takvim trenucima opuštenosti i povjerenja, sasvim iznenada, pojavit će se kristalno jasan odgovor koji je vrijedilo čekati.
I, na kraju, razmišljajući o stručnoj osobi koja ti može pomoći, mislim da Jasminka Juretić može biti ta osoba ili te može uputiti gdje potražiti pomoć. Njezine kontakte slobodno potraži na internetu.
Sretno na putovanju
Ana Fabijan, psihologinja