Pismo
Muči me što roditelji ništa ne kuže. Tata mi je uzeo mobitel zbog jedinice. Kako ne zna da to ne pomaže! Uvijek isto. To neće ništa pomoći. Taj tip stvarno ne vidi da sam u svom društvu s najmanje jedinica, bavim se sportom, ne pijem, a on nije nikada zadovoljan.
Da barem imam roditelje prijatelje i zato jedva čekam osamnaestu da mogu otići nešto raditi. Drugima starci kupe kondome, a meni kopaju po sobi, traže ne znam što, i onda nađu kondom jer ga ne skrivam i tata me pita što će mi to. I što da mu kažem? Stvarno mi nije jasno što mu nije jasno.
Odgovor
Dragi mladiću,
zvuči kao da se osjećaš neshvaćeno, pa i frustrirano. Žao mi je to čuti, no, iskreno, imaš pravo osjećati se tako. Koliko razumijem, pokušavaš biti odgovoran, imaš, razvijaš i njeguješ vlastite vrijednosti, ne upadaš u probleme i živiš kako priliči mladoj osobi koja upoznaje svijet i ostvaruje sebe i svoje potencijale. No i dalje se čini kao da to tvoji roditelji ne vide na isti način, kao da nisu zadovoljni. Odnosno, oni gledaju iz svoje perspektive i možda nemaju vještinu stavljanja u tuđe cipele. Čini mi se da još nešto može biti značajno, a to je često u našoj kulturi – fokusiranje na greške.
Jedan je paradoksalni razlog briga i želja za zaštitom. Roditelji žele da njihova djeca uspiju i ne ponavljaju iste pogreške. Ako dijete napravi grešku, roditelj može osjećati strah da će to voditi ka neuspjehu, problemima u školi, lošim navikama ili čak većim životnim poteškoćama. Što, naravno, nikada nije pravilo.
Ima roditelja koji imaju visoka očekivanja, bilo prema sebi ili drugima, pa teško toleriraju greške jer ih doživljavaju kao prijetnju slici “dobrog djeteta” ili “uspješne obitelji”. Uza sve to, u nekim obiteljima kritika je dominantan narativ, što djeca, često i s pravom, dožive kao fokusiranje samo na ono što ne valja.
Iako je kritika katkad potrebna, dugoročno gledano, stalno fokusiranje na greške loše utječe na samopouzdanje, ali i na sam odnos s roditeljima, što je za obje strane velik gubitak.
Kad roditelji reagiraju kaznama kao što je oduzimanje mobitela, često to rade iz nemoći. Vjerojatno misle da te tako “motiviraju” jer ne znaju kako drukčije — no to ne znači da je njihov način ispravan ili pravedan. Oduzimanje stvari i upadi u privatnost često samo ruše povjerenje i stvaraju još veći jaz, umjesto da riješe problem.
Kad roditelji reagiraju ljutito ili impulzivno, važno je (ali jako teško) ostati miran.
Kada se situacija smiri, pokušaj razgovarati s roditeljima smireno. Možeš izraziti kako je tebi i što ti osjećaš. Pokaži da želiš razumjeti njihovu perspektivu, ali i objasni svoju.
Također, možda će ti u takvim situacijama pomoći vlastiti unutarnji govor: Ova kazna nije odraz moje vrijednosti, nego njihova nerazumijevanja/neslušanja.
Imaš li nekoga kome vjeruješ? Rođaka, učitelja, školskog psihologa? Razgovaraj s njima, potraži podršku. Pomaže saznanje da u ovome nisi sam.
Ako imaš mogućnost, uči vještine koje će ti pomoći da postaneš neovisniji. To će ti dati osjećaj kontrole i snagu za budućnost.
A što se tiče kondoma, iskreno, to što ga imaš znak je odgovornosti, ne razlog za ispitivanje. Umjesto da bude ponosan jer pokazuješ brigu o sebi i drugima, tvoj tata to doživljava kroz neku svoju staru, uplašenu sliku o mladima, možda i iz vlastita iskustva.
Tvoja želja za samostalnošću i vlastitim putem potpuno je razumljiva. I to što želiš imati roditelje koji su ti prijatelji govori da u tebi postoji velika potreba za odnosom koji je temeljen na poštovanju i povjerenju.
Ja sam te doživjela kao zrelu i odgovornu mladu osobu. Znaš da nisi savršen (imaš tu jedinicu), ali znaš i koliko toga radiš dobro — baviš se sportom, ne piješ, družiš se s ljudima koji ne šire loš utjecaj i, štoviše, imaš bolje ocjene od njih. Imaš zdrav odnos prema svojoj seksualnosti. Želiš poštovanje, ne da te se tretira kao dijete kojem treba zabranjivati stvari i kopati po sobi.
Vjerujem da nešto od ovoga rezonira s tvojim razmišljanjem i da barem jedan komadić ovog odgovora možeš uzeti za sebe kako bi si olakšao svakodnevicu u koju si uronjen.
Sretno,
Ana Fabijan, psihologinja
