Možda upravo sada razmišljaš reći ili ne reći svome novom partneru/partnerici o svojim bivšim ljubavima. Hoće li ga/ju to uznemiriti, izazvati ljubomoru u njemu/njoj, možda čak i narušiti vaš odnos?
Inače, ljubomora se smatra jednom od najdestruktivnijih emocija u romantičnim vezama. Najčešće se javlja kao reakcija na potencijalnu prijetnju vezi u obliku treće osobe (jer za vezu je sasvim dovoljno dvoje, zar ne?), a katkad i kao reakcija na prijašnja romantična ili seksualna iskustva našeg partnera. Ta vrsta ljubomore naziva se retroaktivna ljubomora.
Prema tzv. modelu očuvanja smisla (eng. Meaning Maintenance Model), do retroaktivne ljubomore dolazi kada informacije poput partnerovih prošlih romantičnih iskustava naruše naše kognitivne sheme, npr. o jedinstvenosti i posebnosti trenutačne veze. To dovodi do kognitivne disonance (nesklada), a postaje upitan i dotadašnji osjećaj da smo u odnosu koji je smislen i stabilan.
Ustanovljeno je da se retroaktivna ljubomora najčešće javlja kao posljedica negativnih prošlih iskustava, nesigurnosti i sklonosti socijalnoj usporedbi.
Nije baš jednostavno ostati ravnodušan/na kada nas partner uspoređuje s bivšim romantičnim partnerima, govori o njima u pozitivnom tonu, pa čak ni kada samoinicijativno krenemo u istraživanje prošlih ljubavnih veza svoga dragog/drage.
Tragovi prošlih veza
U suvremenom kontekstu, tragovi prošlih veza više nisu ograničeni na sjećanja i priče kao nekad, nego su često trajno zabilježeni i dostupni putem društvenih mreža. Platforme poput Instagrama, Facebooka ili X omogućuju uvid u nečije (i naše) prošle odnose fotografijama, komentarima, oznakama i interakcijama, čak i nakon što je veza završila. Društvene mreže zapravo su danas društveno prihvatljiv način praćenja informacija o partneru/ici i njegovim/njezinim sadašnjim i prošlim interakcijama s drugim ljudima pregledavanjem njegova/njezina profila ili profila njegovih/njezinih prijatelja i pratitelja. Često je riječ o velikoj količini informacija u kojoj se lako možemo izgubiti. Uz to, informacije dobivene putem društvenih mreža često imaju snažniji učinak od informacija prikupljenih u manje javnom okruženju. Primjerice, fotografija naše(g) partnera/ice u intimnom zagrljaju s nekim (a to nismo mi) objavljena (nevažno kad) na društvenoj mreži može izazvati osjećaj javne prijetnje jer je takav sadržaj vidljiv širem krugu ljudi, uključujući sve naše prijatelje i poznanike (ajme!).
Potiču li društvene mreže retroaktivnu ljubomoru
Pitanje je u uzrokuju li društvene mreže retroaktivnu ljubomoru ili samo olakšavaju izražavanje postojećih nesigurnosti u nama.
Prije svega, informacije prikazane na društvenim mrežama uglavnom idealizirano prikazuju stvarnost i tako lakše potiču socijalnu usporedbu, odnosno retroaktivnu ljubomoru.
U jednom od prvih istraživanja koje se bavilo negativnim efektom društvenih mreža na dinamiku romantičnih odnosa pokazalo se da Facebook (tada dominantna društvena mreža)nije neutralan alat u vezama, već da može pojačati ljubomoru. Međutim, uvidjelo se da se u podlozi te ljubomore ipak nalazi dispozicijska ljubomora kao crta/osobina ličnosti, dok je povjerenje kao jedna od karakteristika kvalitete partnerskih odnosa (ispitivane su karakteristike povjerenje, nesigurnost u vezi, predanost i samopoštovanje) najjači negativni prediktor ljubomore. Drugim riječima, korištenje Facebooka pojačava ljubomoru kod osoba koje su joj dispozicijski sklone, dok nas osjećaj povjerenja štiti od ljubomore.
U nekim kasnijim istraživanjima pokazalo se da pojava ljubomore u romantičnim odnosima nije uvjetovana količinom vremena na društvenim mrežama, već onim čime se bavimo dok smo na njima. Iako u početku dubinskim praćenjem partnerova/partneričina profila nastojimo ublažiti vlastiti osjećaj zabrinutosti (jeste li ikad pomislili: pa ja sam puno zgodnija od njegove bivše), zapravo se u nas uvlači sve veći osjećaj nesigurnosti (izgledao je jako sretan s njom), pa krenemo u sve dublje pretraživanje profila i tako tonemo u sve intenzivniji osjećaj ljubomore.
I, za kraj, društvene mreže mogu biti značajan izazov za romantične odnose jer omogućuju da partnerova/partneričina prošlost bude stalno dostupna i vidljiva nama i drugima, što često potiče osjećaj ljubomore. Iznimno je važno imati otvorenu komunikaciju s partnerom kako bi se očuvalo povjerenje i stabilnost romantične veze.
Autorica: studentica Hana Horvat
Mentorica: dr. sc. Nermina Mehić
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju
Urednica: dr. sc. Kristina Dankić
Grad Rijeka
