Pismo
Pozdrav,
završila sam pravo u Rijeci. Razočarana sam poslom i to zaista utječe na moje mentalno zdravlje. Probala sam sve, ali moje mentalno zdravlje je narušeno radom svugdje. Najprije sam mislila da umišljam, ali sve više vidim kako nemam volje, apetit mi je pao i ne vidim smisao u onome što radim. Pretpostavljam da je rješenje problema promijeniti život i ne baviti se time. To mi je i razumno, ali ne znam što bih sama sa sobom. Gdje da se zaposlim? Što da radim? Umorna sam.
Odgovor
Draga čitateljice,
ako dobro razumijem, aktualno narušeno psihičko stanje pripisuješ primarno poslu koji obavljaš? Navela si da si radila svugdje, znači li to da nisi zadovoljna zanimanjem koje si odabrala, točnije, poslovima u okviru tog zanimanja? Jesu li se poslovi razlikovali? Ako je riječ o tome, potrebno je razmotriti dostupne opcije. Ili stvoriti nove. Mladi ljudi skloni su mijenjati posao, pogotovo na početku karijere, kako bi pronašli onaj koji zadovoljava većinu njihovih potreba.
Studij prava je zahtjevan studij i sama činjenica da si položila ispite govori o tvojoj upornosti. Ako se ne varam, završeni pravnici mogu odabrati različite puteve kojima će krenuti, a prema preferencijama i karakteristikama ličnosti mlada osoba bi trebala tražiti vrstu posla, ali i poslodavca koji će joj što bolje odgovarati. Netko preferira rad s ljudima, netko se bolje osjeća u “radu s papirima”. Također, završiti određeni studij ne podrazumijeva da će se osoba isključivo time baviti jednoga dana. Ako imaš neke druge vještine i interese, sada je pravi trenutak da razmisliš koji bi posao zapravo voljela raditi i možda kreneš u tom smjeru.
Važno je samo da shvatiš da te studij, kao ni poslovi koje si do sada radila, ne određuju.
Nameće se pitanje o tvom funkcioniranju u drugim segmentima života? Koliko traje opisani manjak interesa, sniženo raspoloženje, gubitak apetita? Jesi li s nekim razgovarala o svojim osjećajima? Imaš li podršku u svojim bližnjima? Velik se broj mladih ljudi nakon završenog fakulteta osjeća izgubljeno. Kada s navršenih 18-19 godina upisujemo fakultet uistinu je teško izabrati put koji će zacrtati našu budućnost. Netko u tome ima više sreće, netko ima jasniju predodžbu čime se želi baviti u životu, a netko shvati da završeni studij nije ono što je priželjkivao. Kriza nakon završenog studija podrazumijeva i veliku promjenu kojoj je mlada osoba izložena jer završava sustav obrazovanja u koji uđemo u ranoj dobi i koji nam je poznat, a poznato često znači sigurnost. Po izlasku čeka nas samostalan život i to bez okvira na koji smo naviknuli.
Savjetovala bih da se javiš u Ured za karijere Sveučilišnoga savjetovališnog centra koji je namijenjen pružanju usluga koje će omogućiti upoznavanje s različitim mogućnostima profesionalnog razvoja te stjecanje znanja i vještina koje su potrebne za uspjeh na radnim mjestima. Ured je namijenjen studentima, ali možda će izaći u susret u tvom slučaju tako da bih ja to pokušala. Ništa ne možeš izgubiti.
Ako se i dalje budeš osjećala onako kao što si opisala, savjetujem ti i da potražiš stručnu psihološku podršku.
Tamara Milovanović, psihologinja
