Pismo
U životu sam doživio dosta smrti bliskih ljudi, prijatelja, itd. U zadnje vrijeme imam noćne more, kao npr. da mi je majka preminula ili drugi prijatelji ili općenito noćne more od kojih se budim usred noći. Mislim da bih možda trebao razgovarati malo s profesionalcem, a ne samo s obitelji.
Odgovor
Hvala ti što si podijelio što ti se događa. Vidim da si u životu već doživio više gubitaka bliskih ljudi. Kada se takve stvari dogode mladoj osobi, u dobi u kojoj bi život trebao značiti planove i osjećaj da je sve pred tobom, pogled na svijet često se promijeni. Tada se kod mnogih mladih pojavi i osjećaj da se nešto loše može ponovno dogoditi. Jer, ako se smrt dogodi jednom, to je velik šok, ali kada se dogodi više puta, može se razviti strah – „to se već dogodilo, moglo bi opet”.
Gubici bliskih ljudi uvijek ostavljaju trag u nama. Čak i kada izvana nastavimo dalje i pokušavamo funkcionirati kao prije, emocije katkad ostanu negdje u nama. Tijekom dana ih nekako lakše držimo pod kontrolom, bavimo se obvezama, razgovaramo, pokušavamo racionalno objasniti što se dogodilo. Po noći mozak pokušava posložiti emocije, sjećanja i brige koje smo možda tijekom dana potisnuli ili ih nismo stigli do kraja osjetiti. Tada naše obrane malo popuste pa se nerazriješene emocije mogu pojaviti kroz snove. Zato se u snovima katkad i jave ljudi koji su nam važni, poput majke ili bliskih prijatelja. Međutim, kada sanjamo da će se njima nešto dogoditi, to obično ne znači da će se to stvarno i dogoditi. Takvi snovi više govore o našem strahu od ponovnoga gubitka i o tome koliko su nam ti ljudi važni. Ljudi se nakon takvih snova često probude usred noći s osjećajem kao da je prijetnja stvarna ili kao da se nešto stvarno dogodilo, i to može biti jako iscrpljujuće, ali samo po sebi nije neprirodno. To znači da je živčani sustav uzbuđen i to je vrlo ljudska reakcija na teška iskustva.
Mnogi mladi koji su prošli kroz slična iskustva imaju takve snove.
U takvim situacijama katkad može pomoći da se snovi ne pokušavaju odmah potisnuti ili zaboraviti. Probaj si dati malo vremena da se smiriš i osjetiš što se događa u tebi, koji se strah pojavljuje, bez prosuđivanja. Može pomoći nekoliko sporih udaha i izdaha ili da popiješ malo vode. Nekima pomogne da zapišu što su sanjali (možeš si pored kreveta staviti bilježnicu i olovku) ili da o tome poslije razgovaraju s nekim bliskim. Na taj način osjećaji koji su bili zatvoreni dobiju prostor i često izgube dio svoje snage. Može pomoći i smirivanje prije spavanja, na primjer da pokušaš malo usporiti navečer, manje biti na ekranima i dati si trenutak da smiriš misli. Ako se probudiš uznemiren usred noći, korisno je usmjeriti pažnju na tijelo, na primjer osjetiti stopala, disanje, dodir pokrivača. Takve male stvari šalju živčanom sustavu poruku da je sada sigurno.
Razgovor s obitelji također može biti važan, ali ih možda ne želimo dodatno opterećivati ili osjećamo da ih moramo štititi. Zato je katkad lakše o takvim stvarima razgovarati s nekim tko nije dio obitelji jer tada možeš slobodno reći sve što osjećaš, ne brinući se da ćeš nekoga dodatno opteretiti. Na sljedećem linku nalazi se popis psihoterapeuta kojima se možeš obratiti (https://svejeok.hr/).
Ono što ti se događa nije rijetko kod ljudi koji su doživjeli više gubitaka.
Uz malo podrške i prostora da se o tome govori, često se dogodi da snovi postupno izgube snagu, a osjećaj unutarnje sigurnosti i mira polako se vrati.
Tamara Žakula, psihologinja
