Pismo
Pozdrav,
prije nekoliko mjeseci doživio sam rastavu svojih roditelja – moj je otac ostavio moju majku koja ima sedamdeset, a on sedamdeset i šest godina. Ja živim s djevojkom. Djevojka je željela vjenčanje i rezervirala je termin za rujan ove godine. I ja sam prije želio vjenčanje, no trenutačno nisam spremam za to. Osjećam se prazno i ne mogu imati osjećaje prema djevojci. Ona me uistinu jako voli i rekla je da će, ako je potrebno, otkazati vjenčanje dok ne budem spreman. Rekao sam da ću nam dati priliku, no nisam siguran hoću li joj ikada to moći pružiti. Jako mi je teško što je otac ostavio bolesnu majku u tim godinama, a teško mi je palo i jer je djevojka isforsirala vjenčanje, a smatram da sam ja trebao odlučiti kada ću je zaprositi. U velikom sam bunilu trenutačno i ne znam što dalje.
Odgovor
Dragi čitatelju,
djeca nakon razvoda braka prolaze slične faze kao i kod žalovanja. U početku je to negiranje, zatim slijedi ljutnja, nagodba, tuga, a potom i prihvaćanje. Faze ne moraju ići tim redoslijedom, niti ih sve osobe moraju na taj način proživjeti, ali ovo ti pišem kako bi shvatio koliko je težak i stresan proces u kojem se nalaziš. Ti više nisi malo dijete, niti živiš u zajednici s roditeljima, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da su to tvoji roditelji. Katkad je teško doći do zadnje faze kada jedna osoba donese odluku za oboje, a to je u ovom slučaju tvoj otac (ako nije bio suglasan razvod). Vjerujem da je i tebi i tvojoj majci sve to još vrlo bolno, ali isto tako vjerujem da će vrijeme donijeti olakšanje.
S druge strane, trenutačno si i sam na prekretnici života. Donijeti odluku i vezati se s nekim za cijeli život, kao što većina ipak vjeruje kada ulazi u bračnu zajednicu, nije jednostavno. Čini mi se da ti se sada i sama ideja braka promijenila s obzirom na ovo bolno iskustvo. Za početak je potrebno vrijeme da to na miru procesuiraš.
Iz tvog upita dobivam dojam kako je djevojka bila ta koja je željela vjenčanje, a ti se nisi još osjećao spremnim. Zašto si pristao? Kakav je vaš odnos inače? Jeste li skloni dogovorima, saslušate li jedno drugo i pokušate uvažiti, čak i kada se ne slažete? To je temelj čvrste veze. Otvorena komunikacija, međusobno poštovanje i uvažavanje. Naravno, kada nismo dobro, ne možemo ni partneru/partnerici dati ono najbolje od sebe, ali to je prolazno. Kada nije, onda često ukazuje na probleme u odnosu. Je li ti sada potrebna i važna njezina podrška?
U procesu prihvaćanja životnih promjena nekad se snalazimo sami, nekad nam za to treba podrška bliskih ljudi, a nekada nam je potrebna i stručna pomoć. Postoje i terapije za parove.
Za sada ti savjetujem da ideš polako. Budi otvoren s djevojkom i reci joj da ti je potrebno vrijeme i prostor. Usmjeri se na sebe i svoje želje i potrebe.
Sretno!
Tamara Milovanović, psihologinja
