Pismo roditelja
Muči me ponašanje starijeg sina (12 godina) i njegova komunikacija s nama.
Rekla bih ulazak u rani pubertet i uz to ima mlađeg brata od 2,5 godine.
Ljubomoran je, zavidan, bezobrazno se ponaša prema nama i uživa kad nas svojim ponašanjem živcira i što god da napravimo nije mu dobro i dovoljno.
Odgovor
Adolescencija je razdoblje puno intenzivnih promjena koje predstavljaju izazov svim članovima obitelji. Prelazak je to iz djetinjstva u odraslu dob koju prate, osim psihosocijalnih, i tjelesne promjene. Različita zbivanja često dovode u pitanje sliku koju adolescent ima o sebi, osjeća se drukčije nego prije i svjestan je hormonalnog djelovanja, ali se teško nosi s posljedicama. Najčešće postoji raskorak između tjelesnog, intelektualnog i socijalnog sazrijevanja. Sve opisano dovodi do osjećaja zbunjenosti, nelagode, a često i frustracije i ljutnje koju osim prema sebi osjećaju i prema svojoj okolini.
Okolina se često ne ponaša onako kako bi oni željeli (roditelji su prezahtjevni, “tlače” oko škole i ne razumiju ih, a prijatelji znaju biti nepouzdani, romantični, odnosi razočaravajući i sl.)
Sve to Vaš sin prolazi i k tome život mu se promijenio dolaskom prinove. Malo dijete zaokuplja roditeljsku pažnju, odnos prema njemu ispunjen je nježnošću i brigom te se u usporedbi s odnosom prema starijem djetetu često primijeti velika razlika koju osjete i djeca. Tada kreće ljubomora, a katkad i prkosno ponašanje koje je u podlozi motivirano privlačenjem pažnje. To govori u prilog emocionalnoj nezrelosti, ali je razumljivo. Koliko vremena provodite sami sa svojim starijim sinom u aktivnostima koje mu predstavljaju zadovoljstvo? Koliko često razgovarate o tome što mu se događa u životu, ako to želi podijeliti s Vama? Primjećujete li promjene u emocionalnom funkcioniranju u obliku socijalnog povlačenja i sl.?
Želim Vam ukazati na to da je njegovo ponašanje u velikoj mjeri odraz njegova nesnalaženja u aktualnom razdoblju koje prolazi. Naravno, roditelji postavljaju granice i jasno i dosljedno se njih drže tako da daju povratnu informaciju o nepoželjnom ponašanju. Razmirice neće nestati, ali je važno da se odnos temelji na ljubavi, poštovanju i međusobnom uvažavaju. Savjet je da pokušate doprijeti do svoga djeteta i čujete njegovo viđenje situacije. Iskažite zabrinutost i tugu zbog odnosa koji trenutačno imate i njegovih neprimjerenih reakcija, ali otvorite mogućnost promjenama koje ćete i Vi provesti.
Adolescenti pokušavaju naći svoje mjesto pod suncem, ali i dalje silno trebaju svoje roditelje i njihovu podršku.
Tamara Milovanović, psihologinja