Pismo
Imam problema u školi. Jako sam osjetljiva kad svi iz razreda krenu uglas s kakvom replikom na neke moje odgovore, ali budu jako bezobrazni, svaljuju na mene neistine, sve ono što zapravo nije. Odlična sam učenica, dobila sam pohvale od nastavnika, ali kolege iz razreda na to gledaju kao da sam bebasta, da sam plačljiva. Svi iz razreda su takvi, osim dviju djevojčica s kojima provodim vrijeme. Voljela bih da to prebrodim, da me se ne dotiče to što govore, što lažu, ali rasplačem se na sve to… Hvala unaprijed.
Odgovor
Škola je mjesto u kojem učenici provode većinu dana i zato je vrlo važno da imaju osjećaj pripadnosti razrednoj okolini. Boraviti u okruženju u kojem se osjećamo izolirano i neprihvaćeno emocionalno je teško i vjerujem da negativno utječe na tvoje raspoloženje. Drago mi je što si skupila hrabrost i obratila nam se za pomoć jer za svaki problem postoji rješenje – samo ga nije uvijek lako pronaći i primijeniti.
Kada govorimo o problemu u odnosima s drugima važno je znati da ponašanja drugih ne možemo direktno mijenjati, no katkad sama promjena u našem ponašanju može dovesti do promjene u ponašanju onih koji nas okružuju. Navodiš da je većina učenika u tvom razredu sklona iznositi neistine o tebi te bezobrazno reagira kada želiš nešto reći. Događa li se to u nekim određenim situacijama, npr. kada iznosiš mišljenje s kojim se oni ne slažu ili u drugim okolnostima? Postoje li situacije u kojima imate jednako mišljenje? Postoje li neki zajednički interesi u vezi kojih biste se mogli složiti? Sva ova pitanja mogu potaknuti pronalaženje sličnosti umjesto različitosti među vama, a kada s nekim imamo nešto zajedničko, onda je lakše povezati se i razumjeti.
Načini na koje komuniciramo jedni s drugima utjecat će na to kako se osjećamo u nekom odnosu. Postoji više vrsta komunikacijskih stilova koje ću ti objasniti na praktičnom primjeru – pokušaj zamisliti situaciju u kojoj se učenici unutar razreda trebaju dogovoriti oko odredišta za završni izlet. Da bi se postigao dogovor, svatko je dužan reći svoje mišljenje, no ljudi ih iznose na različite načine. Povučene osobe koje najčešće šute i slažu se sa svim opcijama, a da otvoreno ne iznesu kamo žele ići, imaju pasivan način komuniciranja. S druge strane, oni koji se bore da se pod svaku cijenu ide tamo gdje oni žele i pritom odbijaju čuti i uvažiti tuđe mišljenje, agresivni su u komunikaciji. Kombinacija dvaju stilova, pasivno-agresivni, karakterizira one koji indirektno iskazuju neslaganje, govore drugima iza leđa, daju sarkastične komentare u vezi s tuđim idejama. Ključ uspješne i zdrave komunikacije s drugima krije se u asertivnom stilu koji karakterizira samouvjereno iznošenje vlastita mišljenja, ali tako da se poštuju tuđe granice i uvažavaju tuđa mišljenja. Takve će osobe reći koje je njima najbolje odredište, ali će se složiti da su i druge ideje lijepe. Na koji način bi ti iznijela svoje mišljenje u razredu? U kojem komunikacijskom stilu se najčešće prepoznaješ? Na koji način misliš da bi mogla povećati razinu svoje asertivnosti? Navodiš da se često rasplačeš zbog ponašanja drugih u razredu. Na taj način im pokazuješ tugu i povrijeđenost koje osjećaš. Plakanje je zasigurno jedan od načina kako možemo iskazati osjećaje, no postoje li druga ponašanja koja bi mogla isprobati? Kada bi suze pretočila u riječi – što bi im zapravo htjela reći? Jedan od načina koji nam može pomoći da nas drugi bolje “čuju” jest korištenje JA poruka umjesto TI poruka koje često nesvjesno koristimo. To znači da umjesto zaključivanja o tome kakvi su drugi (npr. “Oni su bezobrazni”) pokušamo iskomunicirati kako se mi osjećamo u vezi s njihovim ponašanjem i što zapravo želimo (npr. “Rastužuje me kada govorite neistine, voljela bih da smo iskreni jedni prema drugima.”).
Promjena se ne događa preko noći, ali možda je novi početak školske godine prilika za izgradnju kvalitetnijih odnosa. Na sljedećem linku možeš pročitati još neke smjernice koje ti mogu pomoći da isprobaš neka nova ponašanja i u razredu se počneš osjećati bolje: https://brickzine.hr/budi-promjena-koju-zelis-vidjeti-u-razredu/. Također, predlažem ti da se obratiš za pomoć razrednici ili stručnoj službi škole čija je uloga i odgovornost stvaranje pozitivne razredne klime. Samo hrabro i želim ti svu sreću!
Ana Goleš, psihologinja
