Pismo
Lijep pozdrav. Jučer sam se strašno posvađala s dečkom koji je bio u alkoholiziranom stanju. Naime, iako je prekrasan čovjek kada ne pije (a ne pije na dnevnoj bazi), problem je što ne zna stati kada su neke fešte ili povodi za slavlje. Kada primijetim da je pretjerao i želim da prestane s pićem i ode spavati, postaje jako agresivan, psuje, plače, prati me, ne dopušta da završimo s razgovorom, napada me (ne fizički, nije me nikad udario). To na mene djeluje jako stresno, posebno zato što dugo traje jer on ne želi prestati raspravljati. I svaki je put sve gore i gore. Volim ga, i htjela bih mu pomoći, ali mislim da je bolje prekinuti jer sam gotovo uvjerena da se s njegovim alkoholizmom neću moći izboriti.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala što si odučila podijeliti svoju situaciju i samim time odlučila se izboriti za sebe i vlastitu dobrobit. Budući da ne znam sve crtice ove ponavljajuće situacije, imam dodatna pitanja. Razgovarate li o tome u nekoj mirnoj svakodnevnoj situaciji? Kakav je njegov stav tada? Pokazuje li želju, interes i volju da tome više ne bude tako? Poduzima li neke radnje u tom smjeru? Shvaća li tvoja upozorenja kao dobronamjerna i prijateljska ili su za njega ugrožavajuća? Je li svjestan da u toj situaciji njegov “problem” postaje vaš zajednički, da odnos u kojem tražiš ljubav, sigurnost, povjerenje i stabilnost, postaje odnos nesigurnosti, verbalnog nasilja, straha ili zastrašivanja. Možeš li pristati na takav odnos i na takav život?
Pišeš da ti je to iznimno stresno i da dugo traje. Jesi li mu rekla kako se tada osjećaš, što ti prolazi glavom, koji ti je to teret i breme, jer izlasci i druženja trebali bi biti nešto čemu se veselimo, prigoda u kojoj ćemo se opustiti, bezbrižno družiti, plesati, smijati se, a ne ukočeno iščekivanje već poznatog scenarija i onoga što tek slijedi?
Pišeš da je svaki put sve gore i gore. Je li za očekivati da će se trend nastaviti?
Kažu da je alkoholizam, osim što je ovisnost koja se može liječiti, obiteljska bolest jer se najprije manifestira u obitelji narušavajući kvalitetu života i odnose te postaje problem cijele obitelji.
Obitelj polako postaje disfunkcionalna, emocionalno i materijalno osiromašena, često umanjujući ozbiljnost problema, što dodatno pogoršava situaciju. Ako postoji misao da je traženje pomoći odraz slabosti, pogrešna je. Traženje pomoći stručnjaka odraz je zrelog i odgovornog ponašanja prema sebi i prema obitelji.
Pišeš da bi mu rado pomogla, u što uopće ne sumnjam, no to će biti moguće u trenutku kada ta želja i ideja dođe i od njega.
Što god odlučila, odlučit ćeš za sebe i za budućnost vlastita života.
Iz pisma mi se nekako čini da si negdje u sebi odluku već donijela, ali je još nisi glasno izgovorila. Imaš moć odlučiti i u ovom trenutku usmjeriti svoj život u smjeru kojim želiš ići. Nakon toga, moći ćeš početi živjeti ostatak svoga života svjesna što si odlučila.
Želim ti sretan život.
Ana Fabijan, psihologinja