Pismo
Pozdrav, imam velikih problema sa svojom sestrom (18). Ponaša se kao luda osoba, radi što je volja, dolazi kući kad hoće, kad je doma, po cijele dane je u sobi i ništa ne radi. Kad joj netko nešto kaže, plače, viče, vrišti, lupa. Možda bi me boljela briga za to da sav kućanski posao i obiteljske obaveze ne padaju na mene. Roditelji joj ništa ne mogu, ona ih ne sluša i nije ju briga. A oni kao da su sad odustali, ništa i ne očekuju od nje. Ali se zato od mene traži da sve čistim, perem, šećem psa. Ali ne samo to. Od mene se očekuje i da učim i da imam petice, dok ona može imati jedinice i nikome ništa. Ja moram ići na sva obiteljska druženja, ona kaže da neće i ne ide. Kad ja kažem da neću, reakcija roditelja takva je da mi nabijaju grižnju savjesti i zabrane mi izlaske. Jako sam frustrirana. Je li moj problem to što poslušam? Bih li se ja trebala ponašati kao ona i samo odlaziti kako želim? Zašto je meni bitan odnos, a njoj nije? Nekad ne znam tko je tu lud, ona, ja ili roditelji.
Odgovor
Pozdrav!
Dobro pitanje na samome kraju, katkad nam se stvarno čini da nema logike u nekom ponašanju, odlukama i odnosima u kojima sudjelujemo. U tvojoj obitelji, čini mi se, svi ste uznemireni na svoj način, zbog nekih drugih razloga, i onda djelujete također svatko na svoj način. Koliko razumijem, ti si ona na koju se drugi mogu osloniti, s kojom se može surađivati, koja posluša što joj se kaže. Sestra je sušta suprotnost, teško se s njom može išta dogovarati, čini ti se da je svojeglava, možda i sebična u tom svom ponašanju. Pitanje koje ti se prirodno nametnulo jest: Zašto ja ˝ispaštam˝? Zašto ja moram biti dobra za obje, poslušna za obje, raditi stvari za obje? Bih li se ja trebala ponašati kao ona?
Mislim da si na dobrom putu kako donositi odluke za sebe. Mislim prvenstveno na metodu postavljanja pitanja. I podržala bih te u tome da si postaviš još neka pitanja i da, uzevši u obzir svoje znanje i iskustvo o sestri, roditeljima i samoj sebi, na njih odgovoriš. Primjerice, kako razumijem takvo sestrino ponašanje? Je li to reakcija na nešto? Imam li neku pretpostavku što se s njom događa? Kako razumijem ponašanje svojih roditelja? Kako ja utječem na sestru, kako na roditelje? Postoje li neke (iznimne) situacije u kojima su stvari drukčije, sestra se ponaša manje ludo, roditelji također? Što za mene znači biti poslušna? Što za mene znači učenje, dobre ocjene, što meni znače obiteljska druženja? Katkad zaboravimo da neke stvari radimo zaista zbog sebe i svoje dobrobiti jer nas obuzme frustracija zbog okolnosti u kojima to činimo, kao da se od nas sve to očekuje, mislimo da sve radimo jer moramo, zaboravimo da to i sami želimo.
Što ti očekuješ sama od sebe, kakva ti želiš biti kći, učenica, sestra, osoba? Na ta pitanja zaista možeš samo ti odgovoriti, i neka ova frustrirajuća obiteljska situacija bude za tebe prilika da prepoznaš ono što ti je važno, ono što ti je manje važno, ono što želiš i što ti je potrebno (uključujući odnose), od onog što možda nije.
Lijepi pozdrav ti šaljem!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
