Pismo
Imam problem s majkom. Mi nemamo odnos kao majka i kći. Imam dvadeset godina, kontrolira me. Gdje idem, što radim. Ne treba mi to, tako me gubi. Ona ne shvaća da sam punoljetna i odgovaram za samu sebe. Stalno se svađamo i mrzim je, razumijete, mrzim je. Ne mogu je vidjeti. Nemam prijateljice zbog nje. Zadnja kava do 20 sati navečer ili piće, nebitno. Za deset godina kada budem imala muža i svoje dijete, neće ga vidjeti. Jer je bila takva prema meni. Ona hoće bogat život i meni govori da nađem bogatog dečka koji ima novaca. Novac nije bitan u životu, kvari ljude. Tata je puno bolji od nje, sve mu mogu reći. Njoj ništa, ni imam li dečka, ništa, sve je tata znao. Žalosno je da s muškom osobom moram razgovarati o svemu, a nemam majku pokraj sebe. Ona hoće bogatstvo, skupe aute, vile. Ja sam joj tisuću puta rekla, rastani se od tate i nađi drugog. Mrzim je, ne volim je, gadi mi se, što je ružno reći za svoju majku, ali ne volim je, razumijete li me? Pravi se fina i dobra, a zapravo je rospija kakve nema. Žao mi je što to govorim i jako mi je neugodno pitati Vas za savjet u vezi s ovim, ali, oprostite, morala sam Vam reći jer ne mogu više. Hvala Vam.
Odgovor
Katkad su odnosi između roditelja i djece prilično komplicirani, a očito je da je odnos između Vas i majke nezadovoljavajući. S jedne je strane potreba Vaše majke da kontrolira Vaš život, a s druge je strane Vaša potreba da budete samostalni i odgovarate sami za sebe. Iako su roditelji često uvjereni da rade najbolje za svoje dijete, nisu baš uvijek svjesni kako utječu na svoje potomke, a možda nisu ni sposobni razmišljati o tome kako se djeca osjećaju. Kao što ste napisali, potreba Vaše majke da Vam „kroji“ život nije u skladu s Vašim idejama, što ćete poslije u svom životu imati priliku i pokazati.
Razumijem da su Vaši osjećaji i reakcije prema mami intenzivni jer joj se suprotstavljate i borite se za sebe. Pretpostavljam da Vas svađe i svakodnevni sukobi prilično iscrpljuju, a s mržnjom je teško živjeti. Postoji li koji drugi način da joj pokažete kako se osjećate? Možda bi razgovor u prisutnosti psihologa pomogao da bez teških riječi pokažete kako razmišljate i kako ova situacija utječe na Vas. Rekli ste da s tatom imate dobar odnos i da mu sve kažete, tako da bi i tata mogao imati neku aktivnu ulogu u primirivanju velikih tenzija u obitelji.
Nadam se da znate da je ispred Vas cijeli život u kojem ćete biti slobodni odlučivati o svemu što želite i da se trebate potruditi kako biste ostvarili svoje snove, a možda Vam iskustva iz ove teške situacije budu motivacija da imate sretnu i ispunjenu budućnost.
Anamaria Blažić, psihologinja
