Priznajte nam: Tračate li?

Da vas odmah utješimo, oko dvije trećine (!) svakodnevnih razgovora mogu se smatrati tračanjem jer je tema tih razgovora osoba koja u tim trenutcima nije nazočna (katkad čim se udaljila iz društva).

Iako najčešće ima negativnu konotaciju ili ga tumačimo oblikom zabave, trač je i jedan od korisnih izvora socijalnih informacija o drugima. Sigurno vam je netko nekada rekao nešto u stilu: Čuvaj se nje, ona je vrlo lažljiva osoba. Ili nešto slično. Dakle, na temelju trača možemo ponešto saznati o karakteristikama osobe koju tračamo, na primjer može li joj se vjerovati.

Tračanjem dobivamo i informacije koje nisu vezane uza samu osobu o kojoj se govori, već i uz situacije u kojima se ona nalazi. Primjer toga je kada prijateljici pričate kako je vaša kolegica s faksa M. N. bila u vezi sa zauzetom osobom i kako je ta veza nakon uzbudljiva početka završila ljubavnim brodolomom i njezinim padom studijske godine zbog emocionalnog sloma. Nije loše znati takve informacije, možda spriječe neka naša nepromišljena ponašanja.

Tračanjem indirektno otkrivamo i relevantne socijalne norme nekog okruženja (npr. pričanjem o nečijoj škrtosti zbog koje ga/ju više nitko ne poziva na druženje, otkriva nam da je u tom društvu ta osobina nepoželjna).

Prosocijalni trač

Tračanje može biti egoistički motivirano, ali može biti i čin tzv. prosocijalnog ponašanja. Egoistički je kada nam služi samo kako bismo smanjili osobnu frustraciju i negativne afekte koje je u nama izazvalo opažanje nečijega neprimjerena ponašanja. Primjerice, zamislite situaciju grupnog rada tijekom kojega jedan/jedna od vaših kolega/kolegica ne surađuje, ne poštuje rokove i ne obavlja svoj dio posla. To vas frustrira pa kada kolege/kolegice nema, vi komentirate njegovo/njezino ponašanje s ostalima. Tada nam širenje trača o nemarnosti kolege/kolegice služi osobno i to, između ostalog, upravo kao čin olakšanja frustracije koju osjećamo, iako zapravo, složit ćete se, ne rješava problem.

Međutim, trač može biti i protektivan te onda govorimo o prosocijalnom traču. Od tog tipa trača koristi ima i onaj koji ga širi i onaj koji ga sluša. Namjera te vrsta trača nije samo vlastita dobrobit već i dobrobit druge osobe. Takav trač omogućava primatelju poruke (slušatelju trača) stjecanje uvida u nečije ponašanje a da pritom sam ne mora ući u izravnu interakciju s tom osobom, koja bi za njega potencijalno mogla biti opasna (npr. ako je to netko nepouzdan i sklon iskorištavanju drugih).

Mlađi ljudi skloniji su prosocijalnom tračanju nego stariji ljudi, što može biti povezano s fazom identiteta u kojoj se nalaze i društvenim dinamikama u toj dobi. Drugim riječima, mlađim ljudima tračanje može služiti kao način povezivanja s grupama jer im to pomaže u socijalnoj integraciji i stjecanju socijalnih veza. Također, manjak iskustva i svjesnosti o mogućim negativnim posljedicama može ih učiniti sklonijima ogovaranju kao socijalnom alatu, dok starije dobne skupine obično imaju razvijeniju emocionalnu zrelost te su svjesniji posljedica vlastitih ponašanja.

Postoje znanstveni dokazi da su ekstrovertiranije osobe sklonije prosocijalnom tračanju. Naime, ekstroverti su otvoreniji i društveniji te u skladu s time očito i skloniji češćem ogovaranju jer njihova priroda uključuje visoku potrebu za društvenim povezivanjem i interakcijama.

Da bi trač imao prosocijalni efekt, informacije moraju biti vjerodostojne i točne. Kada ljudi vjeruju da su informacije vjerodostojne, veća je vjerojatnost da će ogovaranje utjecati na njihovu regulaciju ponašanja i poticati suradnju među ljudima.

Tračanje kao oblik povezivanja

Kada nam netko ispriča nešto loše o drugome, obično to čini kako bi ostvario ili osnažio  međusobnu povezanost i suradnju s nama.

Isto tako, širenje trača u grupi ljudi dovodi do povezivanja grupe, jačanja suradnje, osnaživanja kulturalnih normi i pravila, kolektivne akcije, pa i marginaliziranja osobe koja je svojim ponašanjem odstupila od očekivanja grupe. Što je neka grupa veća, odnosno što je više osoba međusobno povezano, veća je i motivacija za pojavu prosocijalnog ponašanja.

Rezultati istraživanja pokazuju da smo skloniji prosocijalnom ponašanju uvijek kada postoji mogućnost trača, neovisno o tome je li nas strah negativnog trača ili pak žudimo za pozitivnim tračem. Drugim riječima, pojedinci su skloniji ponašati se kooperativnije kako bi stekli pozitivnu reputaciju u istoj mjeri u kojoj su spremni na takvo ponašanje kako bi izbjegli negativnu reputaciju. To ide u prilog nalazima da i ponos i sram mogu potaknuti kooperaciju.

U situaciji u kojoj postoji mogućnost da će osoba biti tema tračanja, obično se počinje ponašati prosocijalno zbog aktivacije različitih psiholoških mehanizama koji sugeriraju da će joj suradnja donijeti korist, odnosno zbog egoističnih pobuda. Međutim, čini se da je briga o vlastitoj reputaciji još izglednije objašnjenje efekta tračanja na prosocijalno ponašanje. Naime, skloniji smo kooperativnijem ponašanju kada smo u okolini onih koji znaju nešto o našoj prošlosti ili onih koji bi nas mogli ogovarati, najviše zbog brige za svoju reputaciju. To je u skladu s evolucijskom perspektivom koja objašnjava važnost reputacije za razvoj ljudske suradnje među genetski nepovezanim pojedincima. Naime, ljudi žive u grupama, a negativna bi reputacija mogla dovesti do negativnih posljedica, kao što je ostracizam (isključivanje).

Tračanje može djelovati i u smjeru povećanja prosocijalnog ponašanja osobe o kojoj se trača jer ju na neki način motivira na suradničko ponašanje kako bi stekla pozitivnu ili izbjegla negativnu reputaciju. Međutim, ta će se motivacija aktivirati kod tzv. prosebične osobe samo ako očekuje da će se informacije o njoj stvarno prenijeti drugima. U ovom kontekstu valja spomenuti da se ljudi razlikuju u socijalno vrijednosnoj orijentaciji, odnosno po tome koliko im je važna dobrobit drugih u odnosu na vlastitu korist. Dva su osnovna tipa te orijentacije: prosocijalna i prosebična.  Prosocijalni tipovi usmjereni su na suradnju, jednakost i dobrobit svih, težeći ravnomjernoj raspodjeli koristi, a prosebični tipovi usmjereni su vlastitoj koristi, s manjim naglaskom na dobrobit drugih ljudi. Temeljem toga, prosebični tipovi surađuju isključivo zbog koristi i kada znaju da netko može prenijeti informacije o njihovu ponašanju, posebno kada je njihova reputacija ugrožena, a prosocijalni tipovi surađuju iz vlastitih uvjerenja, odnosno kako bi očuvali društvene norme i potaknuli pozitivne promjene.

Kao što vidite, tračanje može biti i flop i top.