Pismo
Hej, bokić,
zbilja mi treba savjet i nekakvo razumno mišljenje.
Naime, jučer sam prekinula s dečkom i, dakako, osjećam se šugavo, polupane su mi emocije, i sve je to sasvim normalno. Do prekida je došlo jer je, nažalost, izbila neka svađa, mislim, već sam nekoliko dana osjećala da želim taj prekid.
Nisam se više osjećala dobro jer mi smo bili u vezi na daljinu i kad sam došla k njemu, upoznao me sa svojima i svi su me prihvatili. Čak su mu rekli da me nikada ne ostavi itd. No tijekom večeri došli su naši zajednički prijatelji, tako smo se i upoznali, i saznala sam da se jednom našao sa svojom bivšom jer je ona mislila da je zatrudnjela, na što sam čak i okej odreagirala. Nisam zbilja ljubomorna cura, ali realno svaka druga bi ga odmah izbrisala… I, uglavnom, jučer sam u svađi to spomenula, nakon čega je i on spomenuo moju grešku, a što se dogodilo prije njega… Mislim, svašta je tu bilo rečeno te smo jednostavno odlučili da to bude obostrani prekid. Pitala sam ga ostajemo li u dobrim odnosima, rekao je: „Naravno, ne vidim razloga zašto da ne.“
Jer smo mi kao prijatelji puno bolje funkcionirali nego, nažalost, u vezi. Eh, sada mi se pojavio čudan neki osjećaj, mislim plačem, full mi je nekako žao što se sve to dogodilo, a upoznala sam njegove i on moje. Pitala sam ga jesmo li možda prenaglo odlučili da se to sve završi, na što je rekao: “Ne znam… Možda se tako sve trebalo dogoditi, ne znam…” Rekla sam: „Okej, poštovat ću tvoju odluku“ , a on mi jer odgovorio: “Oboje smo tako odlučili, oboje smo odlučili da ovako ne ide…” Ne znam što da radim, mislim, zbilja mi je krivo i stalo mi je, ali iz njegovih odgovora shvatila sam da je on miran i da ga boli briga…
Ne znam što mi je činiti jer bismo trebali Novu godinu slaviti svi skupa kao ekipa, a to je za mjesec dana. Mislila sam da se potpuno distanciram to vrijeme jer sam si rekla da nema šanse da mu se javljam, a, opet, nešto osjećam prema njemu…
P.S. Ovo s bivšom smo raščistili i to više puta jer se to dogodilo na početku naše veze, ali me kopka cijelo vrijeme… Jedno drugo smo na neki način slagali i zeznuli cijelu stvar pa me zbilja zanima što vi mislite o tome i što biste mi savjetovali?
Hvala vam na odgovoru.
Odgovor
Draga djevojko,
prekid veze, čak i kada je obostran i podržan racionalnim razlozima, jest gubitak. S prekidom veze gubi se ne samo ta osoba već mnogo više, možda osjećaj sigurnosti koji imamo kada smo u zajedništvu, nerealizirani planovi, ideja budućnosti koju smo zamišljali, druge osobe ili situacije, poput primjerice zajedničkih prijatelja ili dočeka Nove godine koji je „pred vratima“. Gubici uvijek bole i zahtijevaju vremena za tugovanje. Istodobno, upravo je tugovanje, koliko god je teško, ono što nam daje potrebno iskustvo za rast i razvoj.
U adolescenciji mi sebe upoznajemo i kroz partnersku vezu. U vezama ima svega: smijeha, zabave, ljubavi, davanja i primanja, komunikacije, povjerenja, dilema, granica, razmirica, razočaranja… Sve je to dio života i sve nam je to potrebno da bismo upoznali i razvijali sebe. Sada je na Vma da iz cjelokupnog iskustva nešto naučite. Ja Vam u tome mogu pomoći sažimajući samo ono što sam saznala.
U Vašem slučaju, svađa koja je izbila je okidač koji je doveo do prekida, ali razlozi prekida leže u drugim stvarima… možda u nedostatku otvorene, jasne, pravodobne komunikacije, iskrenosti i povjerenja, nedostatku „onoga nečeg“ što je potrebno u vezi. Nelagoda koju ste osjećali i prije svađe dovoljan je znak da nešto nije bilo u redu. Na Vama je da osvijestite što.
Veza na daljinu je sama po sebi zahtjevnija jer traži puno angažmana kako bi se održala emocionalna povezanost.
Upoznavanje partnerovih roditelja danas je prilično uobičajeno i svakako ne jamči da će veza potrajati zauvijek. Ono što ukazuje na kvalitetu veze jest ono kako se u njoj osjećate, kako iznosite svoje potrebe, kako rješavate konflikte, koliko ste brižni, predani, odgovorni, koliko se poštujete i koliko si vjerujete.
Trenutačno ste tužni i najradije biste da opet budete zajedno. Međutim, ima li to smisla? Vjerujem da je to samo ideja zbog koje mislite da biste se osjećali manje tužno, manje usamljeno. Prekid veze treba preživjeti. Okružite se podrškom prijatelja, angažirajte se u aktivnostima koje volite, isprobajte neke nove aktivnosti, upoznajte nove ljude. Skupite hrabrosti krenuti dalje, znajući da ćete s vremenom dobiti za sebe nešto drukčije i nešto što Vas ispunjava. S tom željom u mislima Vas srdačno pozdravljam!
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
