Pismo
Pozdrav, nedavno sam prekinula vezu od godine i tri mjeseca. Bili smo u vezi na daljinu i većinom nam je bilo dobro i uspijevali smo, ali zadnjih nekoliko mjeseci sve je krenulo nizbrdo. Daljina i osobni problemi koje smo oboje imali jako su nas udaljili i stvorili odnos toliko teškim da smo jedno drugome počeli stvarati više loše nego dobro. Moram priznati da sam ja općenito emocionalno nestabilna osoba kojoj treba psihološka pomoć tako da je to imalo jači utjecaj na mene. Kada je cijeli taj odnos bio na vrhuncu raspada bila sam jako blizu tome da si oduzmem život, a prije toga sam se već nekoliko puta samoozljeđivala zbog stresa i boli kroz koje sam tada prolazila. Na dan kad sam mu priznala da sam loše već mjesecima i da se želim ubiti, odlučio je prekinuti sa mnom. Bili smo u prekidu dva tjedna i onda smo se vratili u vezu, a nakon toga sam ja odlučila prekinuti s njim jer je bilo još gore. U prekidu smo bili nekih dva i pol mjeseca, a onda smo si ponovno odlučili dati šansu, no ni tada nismo uspjeli. Jako smo povrijedili jedno drugo u cijelom tom procesu i iako znam da se i dalje volimo, mislim da je bolje da više nismo zajedno zato što štetimo jedno drugome, a veliki su nam problem i daljina i njegovi nedolasci. Zadnji put kada smo odlučili pokušati ponovo, nanio mi je jako puno boli i saznala sam da se pretvarao oko nekih stvari koje su meni jako važne i imam osjećaj da je tada pokazao svoje pravo lice. Svaki dan mi je sve teže i teže, okrivljujem se za sve probleme koje smo imali i mislim da sam ja bila glavni uzrok i pokretač svega. Teško mi je, ne mogu više učiti, padam ispite zadnjih pola godine, plačem svaki dan. Jedva čekam naći se u nekom društvu da mogu razgovarati o bilo čemu, samo da ne razmišljam o problemima. Već sam se prijavila u Psihološko savjetovalište, ali s obzirom na to da se dugo čeka red, a ja više ne znam što bih sama sa sobom, odlučila sam se javiti vama u nadi da ćete mi pomoći. Hvala unaprijed 🙂
Odgovor
Draga djevojko,
Lijep pozdrav i tebi. Jako nam je drago što si s nama odlučila podijeliti svoje iskustvo.
Ono što čujem iz tvojeg pisma jest da si osjećajna osoba koja pruža ljubav i razumijevanje osobi s kojom se druži, u ovom slučaju to je dečko s kojim si bila u vezi značajnije razdoblje. Osjećajnost je prije svega vrlina i voljela bih da si i ti toga svjesna. Slaže se s tvojim razmišljanjem kako je bolje prekinuti odnos ako spoznaš da ti donosi više neugode nego dobrobiti. Provedba te spoznaje u djelo uvijek je hrabra odluka i na neki je način odlika emocionalno stabilne osobe. Budi ponosna na sebe!
Mogu razumjeti osjećaj samookrivljavanja koji opisuješ. Čini mi se kao očekivana emocija s obzirom na to da svu odgovornost za završetak veze pripisuješ sebi. Želim da znaš kako odnos uvijek zahtijeva najmanje dvije osobe, a odgovornost za njegovu uspješnost ili završetak dijeli se minimalno na pola, 50 posto svakom u paru. Voljela bih da doslovno uzmeš komad papira i navedeš sve što ti pada na pamet, a moglo je utjecati na vašu vezu. U pismu spominješ neke od odrednica, kao na primjer, veza na daljinu, njegovi nedolasci, neadekvatna komunikacija, itd. Što ti se sada čini, koliki udio odgovornosti ti imaš za završetak veze izražen u postotcima? Što si naučila iz ove vježbe? Tvoje iskustvo potvrđuje da za funkcionalni odnos ljubav sama po sebi nije dovoljna ako je definiramo isključivo kroz emociju. Odnos zahtijeva uzajamno poštovanje, povjerenje, podršku u teškim trenutcima, dijeljenje radosti i slično. Dobivam dojam da su to neke od vrijednosti kojima težiš u romantičnim odnosima. Što ti je još važno? Kakva osoba želiš biti dok si u vezi? Koje osobne vrline i kvalitete pružaš? Što ti se čini, je li ova veza bila u skladu s tvojim vrijednostima i željama?
Jako mi je drago što si odlučila potražiti psihološku pomoć jer to još jednom pokazuje da si jaka i hrabra! Dok strpljivo čekaš svoj red, ohrabrujem te da zapišeš svoje misli na komad papira ili u bilježnicu kad osjetiš da intenzivnije utječu na tvoje raspoloženje i dnevno funkcioniranje. Zapiši sve što ti prolazi umom. Nakon toga zastani na trenutak i promotri te misli kao objektivni promatrač te se zapitaj: U kojoj mjeri su ove misli korisne za mene? Što dobivam vjerujući u ove misli? Koliko me one motiviraju za uključivanje u ponašanja koja su meni važna? One misli koje ti nisu korisne, prepiši na novi papir, poderi ih i baci u koš za smeće, a korisne ćeš misli prepoznati po tome što te motiviraju za uključivanje u ona ponašanja koja imaju svrhu unaprijediti kvalitetu tvog života, kao što je tvoja odluka da se prijaviš na psihološko savjetovanje.
Nadam se da sam ti uspjela odgovoriti na tvoja pitanja i barem malo olakšati izazov koji je pred tobom. Sjeti se kako je u ovom razdoblju ranjivosti korisno pokazati i vrlinu koju posjeduješ, a to je osjećajnost koju je sada potrebno usmjeriti prema sebi.
Sretno i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja
