Pismo
Povrijedila sam osobu koju volim. Povrijedila sam jedinog dečka s kojim sam iskreno htjela biti i graditi život. Iz obitelji sam u kojoj se moji roditelji nikada nisu slagali, svađali su se i često nisu razgovarali, ali meni i bratu su uvijek bili najveća podrška. Možda mama više nego tata, on je većinom radio i rijetko je bio kući, ali zato se uvijek brinuo da nam nikad ništa ne fali tijekom odrastanja. Prošla sam svašta u životu i bila u vezi u kojoj me dečko tuče, u kojoj mi se sve brani. Iz svega sam izašla jača i htjela sam da nikome više ne pokažem svoju slabost, ali kada mi se dogodila prava ljubav, nisam je znala prepoznati. Bio je tu za mene, bio mi je podrška, a ja sam uvijek tražila potvrdu od drugih muškaraca da sam dovoljno dobra. Da sam lijepa, da vrijedim, da mi se dive. Užasno narcisoidno i odvratno ponašanje. Sa svima sam išla u otvorenu komunikaciju i nisam nikad vidjela problem u tome. Onda sam nasjela na jednoga koji je odlučio mome dečku sve pokazati i nadodati da sam ga i prevarila. To se nikad nije dogodilo niti sam ikada tražila pažnju drugih muškaraca da bih nešto imala s njima. Teško je to objasniti. Jako sam bila nezadovoljna sa sobom i sa svojim životom, bolovanje od godinu dana u gradu u kojem sam bila prisiljena živjeti bez roditelja, bez prijatelja. Imala sam samo dečka, ali nisam u njemu prepoznala tu sigurnost, nisam ga znala cijeniti. Sad sam ga izgubila i sad misli da sam ga varala, a ja bih sve dala za samo još jedan razgovor da mu kažem istinu. Započla sam sa psihoterapijom, radim na sebi, vidim svoje greške, nemam društvene mreže niti potrebu s ikim komunicirati. Kako da mu dokažem da želim biti bolja osoba? Da ga cijenim i razumijem? Da mi je žao i da ga volim? Da ga nikad nisam i ne bi prevarila? Je li moguće da sam zbog tolike povrijeđenosti iz prošlosti hranila ego tuđim mišljenjima? Kako da nastavim dalje ako mislim da je on bio moja prva prava ljubav, a ja sam to kasno shvatila?
Odgovor
Brojni pisci, pjesnici, glazbenici, ali i drugi romantičari često kažu da ljubav boli. Znanstvenici su potvrdili da bol o kojoj govore nije samo u prenesenom značenju, već katkad zaista možemo osjetiti pravu bol zbog ljubavi prema nekome. Ljubav je jaka emocija i sretni su oni koji je mogu osjetiti, ali i žalosni ako nije uzvraćena onako kako bi htjeli.
Prema načinu kako si opisala mogu zaključiti da trenutačno prolaziš kroz bolnu situaciju. U tvom upitu razaznaju se emocije tuge, uznemirenosti, ali i uzbuđenja zbog nesigurne budućnosti koju očekuješ nakon što si zaključila da i dalje voliš svoga bivšeg dečka.
Prekid odnosa nikad nije jednostavan. Pri prekidu se gubi barem jedan odnos u koji se ulagalo puno truda, vremena i, naravno, ljubavi. Bliski ili čak intimni odnosi nužni su nam. Velika većina nas provodi najviše vremena ulažući u izgradnju i održavanje odnosa s drugima. Bitno nam je imati osobu od povjerenja, s kojom se osjećamo ugodno i uz koju osjećamo sigurnost koju često tražimo. Upravo zbog toga ljubav boli kada te osobe više nema u našem životu. Jedna od poznatijih antropologinja u svom je istraživačkom radu došla do spoznaje da se čak samo razmišljanjem o voljenoj osobi aktiviraju oni dijelovi mozga koji su aktivni i u razvoju ovisnosti, motivacije i osjećaju nagrade. Takva spoznaja pomogla nam je objasniti zbog čega osjećamo veliku bol i simptome slične apstinencijskoj krizi kada izgubimo voljenu osobu. Toliko su nam važni naši voljeni! Pa nije neobično da nam je potrebno više vremena kako bismo se oporavili nakon prekida. Nakon prekida tijekom kojega smo odbijeni, osjećamo povišenu anksioznost, nesigurnost i gotovo pa neprestano razmišljamo o toj osobi i idealiziramo je.
Unatoč boli koju osjećaš zbog prekida, napravila si jako važan korak koji želim iskreno pohvaliti – započela si put osobne psihoterapije. To mi ulijeva povjerenje u tebe da imaš dovoljno hrabrosti i mudrosti u sebi kako bi mogla učiti o svojoj prošlosti, bolje se razumjeti i prihvatiti odgovornost za učinjeno.
Doimaš se osobom koja ulaže puno energije u motrenje i uvažavanje svojih postupaka i osjećaja, što je katkad, nažalost, dovelo do povrede druge osobe. Međutim, samoupoznavanje i osluškivanje vlastitih emocija korisne su vještine koje nam mogu pomoći živjeti onim životom kakvim zaista želimo – autentično.
Zamolit ću te da na trenutak zastaneš s čitanjem i odgovoriš na pitanje: Tko si ti?
Kako bi opisala sve to što te čini osobom kakva jesi?
Zadatak nije jednostavan kao što se čini, ali jedno takvo obično pitanje može otkriti puno o nama. Otkriva ono kako se vidimo u zrcalu, što općenito mislimo o sebi, ali i kako mi mislimo da nas drugi vide. Mi ne postojimo izvan naših odnosa. To si sigurno primijetila i u svojim opisima. Sigurna sam da si barem jednom sebe opisala kroz odnos s nekim drugim (npr. društvena ili samotnjak, pouzdana ili nepouzdana, ugodna ili neugodna…) ili si se definirala kroz ulogu koju imaš u nekom odnosu (npr. kći, prijateljica, djelatnica… ). Teško je, ako ne i nemoguće, opisati se a da ne spomenemo kako se mi vidimo u odnosu s drugima. Mi gradimo odnose, ali i odnosi izgrađuju nas.
Nismo isti u svakom odnosu i tu ne mislim da je svatko od nas dvoličan ili da imamo poremećaj ličnosti. Tu prvenstveno mislim na naše uloge koje igramo u životu i odnosima kojima smo okruženi. U svakom odnosu naglašavamo neke druge naše osobne karakteristike kao reakciju na drugog. U odnosima smo interaktivni, što znači da reagiramo na drugog, ali i drugi reagiraju na nas. Odnosi su neprestano promjenjivi pa ni ne možemo govoriti da je odnos koji je počeo priije godinu dana isti kao i prvoga dana. U odnosima učimo, mijenjamo se i rastemo, pa zato i s nekima odlučujemo nastaviti dalje i njegovati jedno drugo, a nekima zahvalimo što su nas nečemu naučili i odlučujemo ići dalje. Možemo pronaći dio odgovora na pitanje “Tko sam ja?” u svakoj osobi koju susretnemo na našem životnom putu, ako si takvo što dopustimo. Bez obzira na kvalitetu odnosa u kojem se nalazimo, proces upoznavanja sebe i psihoterapijski rad na sebi može ti pomoći da u budućnosti živiš kvalitetnije sa sobom i s drugima oko sebe te da gradiš onakve odnose kakve želiš.
Prije nego zaključim svoj odgovor, voljela bih se osvrnuti na konkretna pitanja koja si mi postavila u svom upitu. Bila si vrlo direktna, što pokazuje da si osoba koja želi djelovati i želiš pokazati da ti je stalo do tog odnosa.
Čini mi se da bi iskrena komunikacija mogla biti ključ tvoje mirne savjesti. Najprije možeš sebi ponovno odgovoriti na svoja pitanja, a potom ako zaključiš da bi bilo važno, podijeli svoja razmišljanja s osobom koju voliš. Moguće je da bi baš taj razgovor pomogao dati drukčiji smisao vašem prekidu. No, s druge strane, ne treba zanemariti da je moguće da tvoga bivšeg dečka prekid i dalje jako boli ili da bi ti takav razgovor mogao biti neugodan. Tada, možeš zapisati svoja razmišljanja i opisati svoje emocije u obliku pisma koje mu možeš dostaviti kad budeš spremna. Papir trpi sve, a iskren razgovor o svojim osjećajima može biti dobar temelj za stvaranje jasnije budućnosti.
Jako je važno da unatoč ishodu vašeg odnosa, dopustiš sebi procesirati emocije koje ti se trenutačno javljanju. Bol, tuga, uzbuđenje, uznemirenost… samo su neke koje sam prepoznala u tvom upitu. Bujica emocija koja se javi nakon prekida zaista je velika i značajna, stoga je nužno da budeš strpljiva i nježna prema sebi te si dopustiš uzeti vrijeme koje ti je potrebno da ublažiš intenzitet svojih emocija. S emocijama možemo “komunicirati” na više načina: putem neke fizičke aktivnosti (kao što su npr. plivanje, trčanje, šetnja…), kreativnih aktivnosti (pisanjem, crtanjem, plesanjem…), razgovorom s bliskim osobama, izvođenjem mindfulness tehnika ili opuštanjem (masažom…). Odaberi barem jednu aktivnost koju bi voljela provesti i čini je nekoliko puta u tjednu. Ne trebaš se ni ograničiti na istu aktivnost. Uvrsti one aktivnosti za koje smatraš da bi ti mogle olakšati nošenje s prekidom i isprobaj. Ako ti se ne svidi, odaberi neku drugu. Na taj ćeš način dopustiti svome tijelu da se odmori od silnih misli koje te opterećuju i uvažit ćeš svoje emocije koje su trenutačno u tebi. Plakanje, smijanje… su radnje kojima emocijama dajemo na vrijednosti i dopuštamo tijelu da se pobrine o nama na najbolji mogući način.
Iako ti se može činiti važnim popraviti odnos čim prije, usudit ću se naglasiti kako je jednako važno (ako ne i važnije) učvrstiti odnos sa samom sobom. Zbog tog razloga bih te voljela ponovno pohvaliti i svakako potaknuti da nastaviš dalje sa psihoterapijom koja ti može donijeti samo pozitivne promjene.
Sretno!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
