Pismo
Mučila me depresija toliko da sam se htjela odvesti do mosta i baciti se s njega. Nisam nikome o tome govorila. Na kraju sam rekla doktoru kako se osjećam i dobila sam fevarin tablete. Doza je trenutačno 250 mg. Počela sam, međutim, piti alkohol. Moj psihijatar kaže da me može jedino ostaviti u bolnici i dati normabel (koji uzimam skoro deset godina zbog epilepsije).
Fevarin pijem od listopada prošle godine.
Na trenutke mi se čini da sam gotovo ok, ali me i najmanja sitnica povrijedi. Bolje sam nego što sam bila i ne bih htjela mijenjati terapiju, no i dalje nisam sretna, stalno sam pod stresom iako ne vidim razlog, ne pijem tjedan dana ništa. Znala sam popiti da smanjim taj osjećaj kad izlazim među ljude. Kad je neka strašna situacija, kad me netko rastuži… ne mogu se osjećati sretno, nikako.
Molim za neku pomoć, razgovor, bilo što jer mi možda baš vi pomognete. Unaprijed hvala na odgovoru.
Odgovor
Draga djevojko,
možeš biti ponosna na sebe što si na vrijeme prepoznala potrebu za stručnom pomoći, odvažila se progovoriti o svojim problemima te uvidjela kako djelovanje lijekova može pomoći. Iz tvog upita mogu zaključiti kako ti lijekovi koje uzimaš pomažu, no kako istodobno osjećaš potrebu za dodatnim pomacima i uviđaš postojanje problema u sklonosti da konzumiraš alkohol.
U nedostatku efikasnih načina za nošenje sa stresom osobe često posežu za ponašanjima koji prividno stišavaju neugodne emocije, no zapravo pridonose pogoršanju cjelokupnog stanja. Upravo je konzumacija alkohola jedno od takvih ponašanja, koja vodi u ovisnost jer postaje glavni mehanizam za prividno utišavanje nelagode, tuge, stresa i sl. Iako se kratkoročno može činiti da alkohol pomaže jer se emocije dožive reduciranima, efekt njegova djelovanja je suprotan jer zapravo dolazi do pogoršanja simptoma depresije. Dodatna je otegotna okolnost konzumacija alkohola u kombinaciji s lijekovima, što rezultira značajnim smanjenjem funkcionalnosti te može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica, a s obzirom na to da se ti i istodobno liječiš od epilepsije, rizici su puno veći i opasniji. Posebno je važno imati na umu da alkohol mijenja i reducira utjecaj lijekova (osobito antidepresiva) te si zapravo unosom alkohola smanjuješ šansu za njihovo potpuno djelovanje. Upravo ti zbog svih tih razloga imam potrebu čestitati na ustrajnosti kojom si posljednjih tjedan dana prestala s konzumacijom alkohola, što zasigurno nije bilo jednostavno.
S obzirom na to da navodiš kako se trenutačno ne osjećaš sretnom, potaknula bih te da na trenutak razmisliš – što je za mene sreća? Kako bi moj život izgledao kada bih bila sretna? Pokušaj zapisati na komad papira neke od odgovora – kada bih se osjećala sretno, što bih tada radila? Što bih tada mogla, a sada ne mogu ili što bih tada prestala raditi, a sada radim? Odgovori na pitanja mogu ti pružiti smjernice o ciljevima na koje se možeš usmjeriti na putu prema ostvarenju svoje sreće. Svatko od nas ima potrebu osjećati se sretnim jer je sreća univerzalna emocija kojoj svi težimo u životu. No istodobno je važno imati na umu kako je sreća i vrlo individualna jer može podrazumijevati različite stvari. Za nekoga je sreća biti zdrav, za nekoga biti sretan znači osnovati obitelj, a za nekoga drugog sreća je poslovni uspon. Netko u potrazi za srećom teži materijalnim postignućima, drugi pronalazi sreću u šetnji prirodom. Upravo je zato važno znati osvijestiti vlastite potrebe i time napraviti prvi korak na putu prema stvaranju vlastite sreće.
Za kraj ti želim reći kako je put oporavka, traženja i razvijanja novih, efikasnijih strategija za nošenja sa stresom zahtjevan i ne moraš njime kročiti sama, a to si uvidjela zatraživši pomoć psihijatra. Želim te potaknuti da u nastavku borbe razmotriš opciju uključivanja u psihoterapiju s obzirom na to da brojna istraživanja potvrđuju kako upravo kombinacija lijekova i psihoterapije najbrže pomaže u liječenju depresivnih simptoma. Na području grada Rijeke možeš pronaći brojna mjesta koja pružaju mogućnost psihoterapijskog rada, pri čemu je udruga Terra mjesto koje toplo preporučujem za rad s navedenom problematikom. Hrabro i sretno dalje!
Ana Goleš Juriša, psihologinja
