Pismo
Postavljanje granica sa djetetom, pitanje treba li ih postaviti, kako, kada, gdje.
Razvod roditelja 2023 godine, novi partner majke, promjena vrtića, preseljenje u novi stan.
Odgovor
Draga Mama,
hvala Vam na javljanju i na detaljnom opisu Vaše svakodnevice i onoga što Vas muči. Na početku mog odgovora, želim Vam dati veliku podršku i reći Vam da mislim da sve radite kako treba. Vidim iz Vašeg pisma veliku ljubav, brigu i želju da svom djetetu pružite najbolje što možete. Razvod je jedan od najvećih životnih stresora koji osoba prolazi u životu, a stresan je ne samo osobama koje su bile u braku već i djeci, bez obzira na njihovu dob. Uz to navodite i promjenu vrtića, preseljenje u novi stan te dolazak novog partnera. Rekla bih da Vaša djevojčica sasvim normalno reagira na te velike promjene koje su joj se dogodile unazad godinu i pol dana, na način koji je primjeren njezinoj dobi. I Vama, ali i njoj, cijeli se svijet promijenio. Koliko god Vi racionalno razumijete zbog čega je tomu tako i procijenili ste da je to dobra odluka za vas obje (i ja vjerujem da jest), njoj je to vjerojatno još uvijek nerazumljivo. Ne možemo ni očekivati da tako malo dijete može razumjeti te velike promjene onako kako ih mi razumijemo.
Mala djeca znaju prepoznati da im je teško. No katkad ne znaju izraziti što ih muči, nego to iskazuju ponašanjem. Često se kod male djece to manifestira kao ponašanje koje nalikuje regresiji – želja za hranjenjem i nošenjem, intenzivno plakanje i vikanje, promjena u uobičajenoj rutini. Mi odrasli skloni smo zaboraviti da i mala djeca doživljavaju različite događaje, baš kao i mi, samo što oni još uvijek nemaju kapaciteta da se s njima efikasno suočavaju niti da verbalno izraze sve ono što ih tišti ili brine. Kada pokušam razumjeti Vašu djevojčicu, jasno mi je da je i njoj teško, što je i razumljivo, zar ne? To ne znači da je Vaša odluka bila loša ili da ste trebali nešto drukčije napraviti, ali znači da je i njoj potrebno sada puno vremena, podrške i pomoći da razumije što se događa i da nauči kako se nositi s tim velikim osjećajima. Najbolje što Vi možete učiniti jest da dalje budete tu za nju, provodite s njom vrijeme, kvalitetno joj se posvetite i razgovarate s njom o tome kako se snalazi u tim promjenama. Naglašavajte joj da je mama i tata i dalje vole, da se to nikada neće promijeniti, da ste joj uvijek podrška i pomoć ako je zbog nečega tužna ili prestrašena i da ste uvijek tu za nju. Rekla bih da sve to već i radite, i svaka Vam čast na tome. Samo nastavite tako!
Naravno da nam je teško vidjeti našu djecu kada pate, pogotovo kada znamo što bi ih usrećilo. No u ovoj situaciji važno je da mislite i na vlastitu sreću i dobrobit jer, dugoročno, to da Vi budete dobro utjecat će i na to da Vaše dijete bude dobro. Ako se u tom braku niste osjećali dobro i ako ste procijenili da je za Vašu dobrobit bolje da se razdvojite, onda vjerujem da je to bila mudra odluka. Koliko god djeci želimo najbolje, nema smisla ostajati u zajednici u kojoj roditelji nisu sretni jer bi se s vremenom i to odrazilo na dijete. Nemojte se okrivljavati zato što ste pronašli novi život, što ste se zaljubili. To je sve prirodan tijek života, a i nije zapravo nešto na što možete utjecati, zar ne? Meni je iskreno drago zbog Vas što ste uspjeli ponovno pronaći sreću i nastavili sa životom. Razumijem da je grižnja savjesti prisutna, no pokušajte zamisliti scenarij u kojemu ste ostali u braku koji Vas nije ispunjavao. Za nekoliko godina, što mislite, kako bi Vam život izgledao? Mislite li da bi Vaša djevojčica u takvom scenariju dobila ono što joj je potrebno – sretne i ispunjene roditelje?
Svako će dijete koje je prošlo razvod roditelja reći da bi voljelo da mama i tata budu opet zajedno. To je sasvim razumljivo, no ne znači da je i racionalno. Nažalost, kao roditelji nosimo i tu odgovornost za osjećaje i iskustva naše djece, no to ne znači da moramo pod svaku cijenu spriječiti da djeca dožive i neka neugodna iskustva. Život se odvija, teške stvari se događaju, protiv toga ne možemo. Na nama je pružiti djetetu sigurnost, utjehu i dati mu podršku da ponovno izgradi povjerenje u svijet i prilagodi se na promjene. Ono što mi je važno da znate jest da razvod roditelja sam po sebi ne mora ostaviti dugotrajne posljedice za dijete. Puno su važniji od razvoda odnosi koji se dalje nastavljaju, odnosno konflikti koji su prisutni između bivših partnera. Vi navodite da ste s partnerom ostali u dobrim odnosima i provodite i određeno vrijeme zajedno, komunicirate i dogovarate se. To je najbolje što možete učiniti. Vaša djevojčica na taj način dobiva poruku da iako niste više zajedno, možete zajedno ugodno provoditi vrijeme i održavati dobre odnose, u čemu ona i dalje dobiva ono što joj je potrebno za razvoj – ljubav, poštovanje i stabilne figure koje svoje nesuglasice rješavaju na zreo način. Time joj šaljete adekvatne poruke i podučavate ju važnim životnim vještinama.
Razumljivo je da se djeca koja su prošla razvod roditelja ljute. Vjerojatno je u podlozi te ljutnje puno drugih osjećaja koje djeca ne mogu iskazati, poput tuge, straha ili čak i srama. Djeca će često tu ljutnju prenijeti na roditelja, pogotovo ako roditelj nastoji zadržati stare granice i pravila. Ne zato što je ta ljutnja opravdana, već zato što dijete možda ne zna kako drukčije pokazati da mu je teško. Svojim ponašanjem dijete šalje poruku da mu nije jednostavno i da se pokušava prilagoditi najbolje što može, no da mu treba podrška. Vjerujem da je ispod ljutnje njezin pokušaj da se snađe u novoj situaciji i da stvori neki red.
Moj savjet bi Vam bio da nastavite raditi onako kako ste do sada radili. Pružite svojoj djevojčici podršku, puno ljubavi, vremena provedenog zajedno i razgovarajte s njom. Kada joj je teško, kada vidite da su njezini osjećaji prejaki, pomognite joj da se umiri (zagrljajem, disanjem, nekom strategijom koja Vam je do sada pomagala da ju umirite) i zatim razgovarajte s njom. Pokušajte joj reflektirati njezine osjećaje, poput primjerice: „Čini mi se da si sada tužna (ili ljuta). Želim ti pomoći. Možeš li mi reći što se dogodilo /što te rastužilo?” Čak i neke stvari koje Vam se možda podrazumijevaju ili ste s djetetom već prošli, potrebno je katkad ponoviti. Granice neka i dalje budu jasne. Djetetu, pogotovo zbog velike promjene, treba struktura i red više nego prije. I dalje pokušavajte održavati rutinu, a da si ne stvarate prevelik pritisak. Sve će to s vremenom doći na svoje i ponovno će se uspostaviti ritam. Budite dosljedni, strpljivi i blagi. Ako možete, naglasite bivšem suprugu važnost stabilne rutine za dobrobit djevojčice i pokušajte se dogovoriti kako zajedno pristupiti tome da održi svoju rutinu kada je kod njega i kada je s Vama.
Šaljem Vam podršku i nadam se da ćete što mirnije proći kroz to turbulentno razdoblje. Vjerujem da će sve doći na svoje.
Sretno i – bit će sve OK!
Uz Vas sam.
Ana Đorić, psihologinja