Pismo
Imam 27 godina i napokon mi se pružila prilika da radim posao o kojem sanjam još od osnovne škole, međutim problem je u tome što nedostaje osoblja i uvjeti su katastrofalni. Posao je veoma odgovoran i specifičan pa se ne može naučiti preko noći, a ja želim naučiti što više toga u što kraće vrijeme da budem od koristi u ovom iscrpljenom kolektivu. Budući da nedostaje osoblja, nema mi tko ni pokazati posao kako spada, nego pokušavam sama plivati u moru novih stvari. Pritisak je velik, što od drugih, a što od same sebe, i nakon samo mjesec dana pucam po šavovima, rasplačem se na poslu svako malo i na rubu sam da dam otkaz. Kako se nositi sa svim tim? U dubini sebe ne želim dati otkaz jer je to nešto u čemu se inače vidim, ali ne pod ovim uvjetima…
Odgovor
Ovo je početak Vaše profesionalne karijere, a već ste postigli ono što ste sanjali još od osnovne škole, na čemu čestitam. Razumijem da Vam je posao prilično zahtjevan i odgovoran, a da su uvjeti daleko od savršenih, uključujući činjenicu da se sami morate snalaziti i plivati, očito u nemirnom moru novih stvari. Većina je ljudi na početku svoje karijere bila suočena s velikim izazovima, pogotovo kada je sustav kojem se trebaju prilagoditi loše organiziran. Kako sustav čine ljudi, a Vi ste postali dio kolektiva, možda će upravo Vaše nastojanje da budete od koristi, ali i Vaša potreba da naučite u kratkom vremenu što više, na neki će način utjecati i na to kako drugi vide sebe ili smisao u onome što rade, unatoč teškoćama i problemima.
Važno je da znate prepoznati svoje kapacitete i sposobnosti, ali s druge strane važno je i promisliti o svojim granicama kako ne biste „pucali po šavovima“. Vidim da Vam je jasno da se posao ne može naučiti u samo mjesec dana i da ste svjesni činjenice da Vam je potrebno još dosta vremena kako biste napredovali u svom učenju. Katkad želimo što prije svladati neku vještinu ili proceduru, ali nema nam druge nego postupno i sa strpljenjem čekati da promijenimo perspektivu, a time i stavove prema sebi u situaciji u kojoj se nalazimo.
Pitanje koje ste postavili na kraju razumijem kao Vaše traženje načina kako izdržati i preživjeti pritisak i odgovornost, ali u isto vrijeme funkcionirati što efikasnije. Možda možete razmisliti o tome da razdvojite svoj profesionalni i privatni život, a u ovom drugom, da pronađete stvari koje Vas opuštaju i koje Vas ispunjavaju. Također, možete pronaći osobu s kojom je moguće otvoreno razgovarati o tome kako se osjećate, a koja će vas podržati u Vašim nastojanjima. U svakom slučaju, ako ništa od toga ne uspije, uvijek možete dati otkaz i započeti potragu za poslom koji će biti više u skladu s Vašim kriterijima.
Anamaria Blažić, psihologinja