Pismo
Pozdrav! Već se neko vrijeme borim s glavom nakon bakine smrti. Ne znam ni kako da vam opišem problem. Imam osjećaj kao da sam u nekoj psihozi i da sve ovo sanjam, no shvaćam da je ovo stvarnost, znam da je sve realno, ali valjda me bakina smrt toliko pogodila da jednostavno to nisam prihvatio kako treba. Malo sam istraživao i shvatio da se svakodnevno borim s depresijom i anksioznošću. Međutim, prebrodio sam sve to sam, bez tableta, i više mi nije svakodnevan osjećaj, ali ima dana kad mi je jako teško i jako sam bezvoljan, nemotiviran i osjećam se bezvrijedno. Čak mi kroz glavu prođe i suicidalna misao, ali brzo pronađem način kako da misli kanaliziram na nešto drugo tako da sav loš osjećaj nestane i ne traje dugo kao što je trajao prije. Prije sam cijeli dan tjednima imao takav osjećaj, sad samo neke loše dane. Sad, moje pitanje glasi: Je li ovo dobar napredak koji sam sam postigao ili bih trebao posjetiti psihologa/psihijatra radi neke terapije/tableta kako bih sam sebi pomogao tih loših dana. Volio bih spomenuti i da sam i otišao raditi u inozemstvo, što mi je još više utjecalo na depresiju i anksioznost jer sam napustio svoju “komfort zonu” i dobio napad panike prije odlaska. Nakon tog napada sve loše je krenulo, a na sve to i smrt bake. Bilo me strah javiti se bilo kojemu specijalistu jer sam mislio da moj život time završava i da ću cijeli život morati biti na tabletama ili u najgorem slučaju zatvoren u psihijatriji te neću moći ni raditi ni živjeti normalnim životom. Hvala vam na anonimnosti i očekujem brz odgovor!
Odgovor
Dragi mladiću,
velika ti hvala na povjerenju koje si ukazao progovorivši o svojim problemima i podijelivši patnju koju osjećaš. Vjerujem da je trebalo puno hrabrosti da bi se te emocije pretočile u riječi. Život nam nerijetko priredi zahtjevna životna razdoblja i stalno pred nas postavlja izazove s kojima se moramo nositi i suočavati.
Razdoblje kroz koje si prolazio bilo je obilježeno nizom stresora, od gubitka vrlo bliske osobe do preseljenja u inozemstvo, za koje imam dojam da su dodatno intenzivirali prethodno prisutne emocionalne teškoće i nametajuće crni misli, što je rezultiralo iznimno teškim trenucima. U svemu tome nisi pokleknuo, već si pokazao spremnost da se boriš i suočiš s problemima. Čestitam ti na pomacima koje si napravio i drago mi je što uviđaš poboljšanje na emocionalnom planu. Ipak, procjenu tvoga trenutačnog emocionalnog stanja nemoguće je provesti dopisnim putem i stoga je moja topla preporuka da se obratiš za pomoć stručnjaku mentalnog zdravlja koji će te saslušati i procijeniti tvoje trenutačno stanje. To možeš učiniti putem uputnice liječnika opće prakse ili, ako se ponovno počneš osjećati intenzivno loše, na hitnom psihijatrijskom prijmu u KBC-u koji osigurava 24-satnu dostupnu podršku.
Ono što ti mogu sa sigurnošću reći jest da je česta zabluda naših pacijenata kako je primjena farmakoterapije doživotna i kako će psihijatrijsko liječenje imati nepovoljan utjecaj na njihovo svakodnevno funkcioniranje. No pokušaj to promatrati iz drugog kuta gledišta – živjeti s takvom emocionalnom boli jednako je životu s otvorenom ranom koju ne želimo da bilo tko izliječi, pa čak ni pod cijenu podnošenja neugode koja će na kraju pridonijeti zacjeljivanju. Ti si sam puno napravio da tvoje rane budu podnošljivije, no sigurna sam da će, uz odgovarajuću stručnu pomoć, one postati još bezbolnije. Odraz je naše snage i hrabrosti uvidjeti i priznati si da nam je potrebna dodatna pomoć. Nemoj zaboraviti da obraćanjem specijalistu mentalnog zdravlja tvoj život ne završava, već upravo suprotno – traženjem i prihvaćanjem stručne pomoći polažemo temelje za nove stranice u našem životu.
Sretno!
Ana Goleš, psihologinja
