Pismo
Poštovani,
živim sam i jako patim u samoći. Radim po cijele dane, bježim iz stana samo da nisam sam u stanu. “Izjedaju” me zidovi. Sva sreća da mogu pronaći dodatnog posla. Dijete sam rastavljenih roditelja, oca zlostavljača i alkoholičara. Život nas nije mario, ali majka se uspjela odvojiti od njega. Da ne idem u detalje, molim Vas za preporuku kojem licenciranom KBT otići. Svašta sam prošao u svojoj partnerskoj vezi koja me je dovela do anksioznosti, pa možda i depresije. Neovisno o vezi, svaki dan razmišljam da me nema. Svaki dan se osjećam loše – žalovanje, tuga, samoća, bezvoljnost, strah, mučnina u trbuhu, teško snivanje, cjelodnevni umor, ukočenost, besciljnost. Želim izaći iz toga začaranog kruga. Strah me je za svoje mentalno zdravlje. Nemam podršku obitelj – majke, brata, sestre. Majka radi vani i uvijek je govorila “da ne budem djeci na grbači”, što je ispravno razmišljanje. Međutim, sam ostajem od trinaeste godine i borim se sam samcat s kojekakvim životnim nedaćama. Tražio sam samo prisutnost nekog svog bližnjeg, nekog da me zagrli i kaže bit će sve OK, riječi ohrabrenja, malo pažnje. Ne znam kad sam se zadnji put iskreno nasmijao. Samo želim riječi ohrabrenja, riječi potpore, nekoga da me primi za ruku i kaže „hej, tu sam, ne brini se“. Iscrpljen sam od života, od sebe samoga, možda pretjerujem. Ne bih želio da si naudim, ali svakim danom sve više želim iskočiti i vlastite kože. Hvala.
Odgovor
Poštovani,
Pozitivno je to što ste radno zaokupljeni tako da je to već u početku jedan oblik radne terapije. Pozitivno je i što trenutačno raspoloženje i emocionalni život te emocionalna stanja povezujete sa životnim iskustvima, odnosno uvjetima u kojima ste odrastali. Pozitivno je da možete navedene uvjete u kojima ste odrastali povezati i s utjecajem na svoje odnose s drugima, kao i prepoznavanje potreba koje Vam od drugih trebaju.
Mislim da su to početni koraci koji su pozitivni i koji su barem u ovom trenutku, dok ne nađete adekvatnu kontinuiranu psihoterapijsku podršku, ipak mala uvala gdje možete privremeno potražiti utočište.
Nikako ne bi bilo dobro da si naudite i vjerujem da je sam spomen te mogućnosti, s Vaše strane, više posljedica težine u pojedinim životnim trenucima, nego stvarna nakana ili pomisao da si naudite. Sama činjenica da ste spremni potražiti pomoć, da ste svjesni, kao što sam već rekao, emocionalnog statusa, sigurno daje nadu da, koliko god Vam je sada teško emocionalno, postoje stručnjaci koji Vam mogu dati kontinuiranu stručnu podršku, ali jednako tako i biti tu, dati pažnju i ohrabrenje.
Kako ste opisali svoj emocionalni svijet, mislim da bi Vam bilo koji terapijski pravac mogao pružiti ono što Vam treba jer ste u jednoj zreloj fazi, a kao što kaže stara narodna poslovica „željezo se kuje dok je vruće“.
Ako baš želite KBT pristup, ovdje su Vam kontaktni podaci Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije: +385 1 4827 795 | tajnistvo.kbt@gmail.com i oni su možda najkompetentniji da Vama preporuče nekoga na području Rijeke.
Mislim da je u ovom trenutku bitno znati što je pod Vašom kontrolom, a što nije. Ono što sigurno niste mogli birati, to su Vaši roditelji, kao što nitko od nas ne može birati svoje roditelje.
Jednako tako, ne možemo birati ni uvjete koje će nam ti roditelji omogućiti za naš, manje-više, pravilan emocionalni i psihofizički rast i razvoj. Ako oni nisu u skladu s našim potrebama, od osnovnih životnih uvjeta do zadovoljenja emocionalnih potreba, koje su najvažnije za pravilan razvoj osobnosti, jedino što nam ostaje jest da kada budemo emocionalno i ekonomski neovisni o svojim roditeljima i okolini, uzmemo stvar u svoje ruke i uspostavimo kontrolu nad svojim životom.
Sve ovo što ste naveli dogodilo se izvan Vaše kontrole i moguća bespomoćnost za vrijeme dok ste to realno proživljavali, možda se malo preslikava na trenutačnu životnu situaciju. Ono što je dobro znati jest da sada Vi možete birati uvjete u kojima ćete kreirati svoju svakodnevicu i možete se naučiti brinuti o sebi emocionalno tako da s vremenom Vi budete taj koji će sebi dati pažnju, ohrabrenje, podršku i omogućiti zadovoljenje svih emocionalnih potreba, bilo u odnosu spram samoga sebe ili birajući osobe koje će svoje osjećaje dijeliti s Vama i Vi svoje s njima.
Koliko god da Vam je teško, vratit ću se na početak i pozitivne stvari koji su preduvjet za rad na sebi, a to je svjesnost, i mislim da je to nešto što će Vam u startu dati prednost tijekom rada na sebi te omogućiti integrirati sve te neugodne doživljaje jer „ono što nas ne slomi, samo nas ojača“.
Naravno, to se neće dogoditi nakon što pročitate ovaj odgovor, već nakon nekog vremena po uključivanju u psihoterapijski tretman. U svakom slučaju, neugodne emocije koje ste naveli da osjećate, su samo signali što Vama treba, odnosno što Vam je trebalo od onih koji ih nisu uspjeli zadovoljiti u kritičnim razvojnim godinama Vašeg života, a bojim se da neće uspjeti ni sada. Razlozi zbog kojih nisu mogli prepoznati i zadovoljiti, odnosno omogućiti zadovoljenje Vaših potreba možda nikad neće biti poznati. No, kao što kaže još jedna stara narodna: „za prolivenim mlijekom se ne žali“, prema tome idemo dalje. Vjerujem da će vrlo brzo nakon što se uključite u psihoterapijski tretman doći do pozitivnih promjena i u raspoloženju te da ćete se brzo naučiti brinuti o sebi. Kada smo neovisni o drugima i kad se naučimo emocionalno samozbrinjavati, onda možemo biti i kvalitetni u odnosu prema samom sebi i prema drugima.
Sretno i lijep pozdrav,
Anđelko Botica, psiholog
