Pismo
Poštovani,
od zime 2020. godine borim se s napadajima panike i iznenadnim osjećajem straha. Dvije godine sam bila na terapiji Seroxat 20 mg (jedna tableta dnevno). Prvu godinu sam lijek uzimala prema uputama liječnika, drugu sam godinu postupno i polako smanjivala dozu samostalno, sve do pola tablete svaki četvrti dan.
Prekid terapije bio je vrlo teško i mukotrpno iskustvo, popraćeno s nekoliko napadaja panike dnevno, osjećajem infarkta, utrnućem obraza i udova, paranojom te umišljanjem sjena i zvukova koji zapravo nisu postojali. Oko dva mjeseca nakon zadnje doze Seroxata, stanje se stabiliziralo; napadaji panike su se smanjili, a paranoja nestala. Ipak, tijekom stresnih razdoblja, poput rujna 2024. kada sam pisala završni rad, napadaji panike su se znatno pogoršali i javljali u različitim oblicima.
Cijeli sam rujan uzimala Helex 0.25 mg (jednu tabletu ujutro i jednu navečer) kako bih se lakše nosila s pritiskom. Zanima me postoji li u Rijeci neka besplatna kognitivno-bihevioralna terapija ili druga preporučena pomoć vezana za napadaje panike.
Također, željela bih spomenuti jednu pojavu vezanu uz stres. U stresnim situacijama, poput pretjecanja automobila na cesti, što je normalno povezano s povišenim adrenalinom, osjećam iznimno lupanje srca, znojenje dlanova i tutnjavu u ušima. Slični simptomi javljaju se i u opuštenim situacijama, primjerice, tijekom pauze s kolegama na poslu. Čim ja započnem razgovor, iako se radi o običnoj temi, srce mi ubrza, znojim se i doživljavam iste simptome.
Početkom 2024. godine krenula sam na privatnu psihoterapiju, ali sam ju morala prekinuti zbog financijskih razloga.
Bila bih vam zahvalna na bilo kakvoj preporuci ili smjernici.
Lijep pozdrav
Odgovor
Draga čitateljice,
drago mi je pročitati da si svoj problem prepoznala i potražila pomoć. Vjerujem da je prestanak uzimanja farmakoterapije bio vrlo iscrpljujući i smatram da je takve odluke potrebno donijeti u dogovoru s liječnikom kako bi posljedice bile što manje intenzivne. Sada si bez terapije, ali pojačani stres nepovoljno utječe na tvoj kapacitet za suočavanje.
Panični napadaji izrazito su intenzivno i neugodno iskustvo, događaju se nenadano i karakterizira ih osjećaj jakog straha i nelagode zbog brojnih psihosomatskih simptoma koji ih prate, a koji rezultiraju strahom za vlastitu dobrobit. Ovdje bih se dotaknula još jednog konstrukta, a to je anksiozna osjetljivost.
Anksiozna osjetljivost opisuje se kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, a koji proizlazi iz uvjerenja da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. Osoba s izraženom anksioznom osjetljivošću pri pojavi tjeskobe doživjet će izražene tjelesne senzacije te će biti sklona pogrešno interpretirati tjelesne simptome i doživljavati još veću anksioznost, što će te simptome (npr. palpitacije) pojačati i tako će se naći u začaranom krugu koji svoj vrhunac doseže u paničnom napadaju. Strah od anksioznih simptoma ne proizlazi samo od direktnog iskustva paničnog napadaja, tako da anksiozna osjetljivost može biti rizični čimbenik, kao i posljedica paničnog napadaja. Opisano mi se čini kao doživljaj sličan onome što ti proživljavaš u stresnim situacijama. Pojedine situacije u kojima je izražen gubitak kontrole čine te tjeskobnom, što rezultira različitim tjelesnim senzacijama na koje se ti usmjeriš, a onda te spoznaja o njima dodatno uznemiri.
Financijski segment psihoterapije važan je element i nije svatko u mogućnosti realizirati adekvatnu pomoć u privatnom sektoru. Najvažnije je da si svjesna da ti je pomoć potrebna kako bi kvalitetnije živjela. Savjetujem ti da se raspitaš o mogućim opcijama u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo gdje rade educirani psihoterapeuti, od kojih su neki i bihevioralno-kognitivnog usmjerenja, a čije su se tehnike pokazale najuspješnijima u liječenju anksioznih poremećaja. Izabrani stručnjak uputit će te u daljnje korake ako ih bude smatrao potrebnim.
Sretno!
Tamara Milovanović, psihologinja