Pismo
Poštovani, unaprijed se ispričavam na dužini teksta. Dakle, kao što je svima nama naš problem najveći, tako je i meni moj. U zadnje vrijeme osjećam se užasno usamljeno, studiram, povremeno radim, ali kada dođem doma i budem na mobitelu razmišljam o hrpi stvari koje me muče. Sve moje prijateljice s kojima se družim imaju dečke; ne želim zvučati ljubomorno jer mi je drago zbog njih, ali kada shvatiš da su im dečki sada prioriteti i da se udaljavaju od mene, nije mi lako. Primjerice, one su, svaka sa svojim dečkom, isplanirale proslavu Nove godine, ali mene, naravno, u tim planovima nigdje nema i baš se osjećam loše. Kada im to spomenem, kažu: nije tako i ne smiješ tako razmišljati i tako se osjećati, doći će i tebi netko, nemoj sada očajnički to priželjkivati. Činjenica je da one očito to ne razumiju. Ne radi se tu o tome da ja očajnički želim nekoga, želim se samo osjećati lijepo i ispunjeno, a ne tužno i usamljeno. Nažalost, moj je ljubavni status također iznimno kompliciran jer dečko u kojega sam zaljubljena već dvije godine ima curu, a meni uredno pruža pažnju i pokazuje znakove da mu se sviđam, što primjećuju i ljudi oko nas pa dolaze sa zaključcima kako se između nas osjeća kemija. Naravno, ja osjećam prema njemu štošta, ali šutim jer smatram da nije u redu s obzirom na to da ima curu. I moram priznati da je jako teško, prvenstveno zato što to nije ona prolazna zaljubljenost, to traje od trenutka kada smo se upoznali. Zajedno studiramo. Sve skupa je psihički jako teško. Pretpostavljam da ćete mi savjetovati da se što više zaokupim nečim drugim, ali uistinu je teško jer uvijek ima prostora za razmišljanje o njemu i svemu skupa. Svakako se nadam da ćete ovo pročitati i pomoći mi. Hvala unaprijed, pozdrav!
Odgovor
Nije potrebno ispričavati se zbog detaljnog opisa svog problema. Što više informacija dobijemo iz vaših upita, to možemo bolje razumjeti problem zbog kojega se javljate, a time i lakše dati savjet.
Slažem se s tobom, tvoj je problem tebi najveći jer je tvoj. Imala si hrabrosti progovoriti o osjećajima i situacijama u kojima se često možemo naći, ali možda nemamo hrabrosti to podijeliti.
U dobi si kada mladi često ulaze u partnerske odnose koji poprimaju ozbiljniju razinu i velik su životni korak te se u tom razdoblju više usmjeravamo na uspostavljanje i održavanje tih odnosa, a posljedično zanemarujemo druge odnose. Prijateljski odnosi su u toj dobi kod većine mladih stabilni i znamo da se na njih možemo osloniti. Partnerski odnosi su s druge strane teren na kojemu se možda mladi ne osjećaju još dovoljno sigurno i ulažu sve svoje resurse, kako vremenske, tako i emocionalne i kognitivne, te se ljudi oko njih katkad osjećaju isključeno. To je najčešće ipak obilježje početaka veza te se s vremenom kod većine uspostavlja određena ravnoteža.
Ono što si lijepo istaknula jest da zapravo nije stvar u tvojim prijateljicama koje imaju nekoga, nego u tebi koja želiš imati odnos i to s određenom osobom. Naravno, bilo bi ti lakše da ti je neka bliska osoba trenutačno u sličnoj situaciji kako bi mogla s njom podijeliti svoje osjećaje, ali i svoje slobodno vrijeme. I dalje bi željela ostvariti odnos, ali ne bi se možda osjećala toliko usamljeno. Često se onda mladi okreću nekim drugim ljudima u svom životu s kojima se možda do tada nisu toliko družili i to onda znači i priliku za stvaranje nekih odnosa na koje do sada nisu računali.
Ajmo se sada usmjeriti na odnos s kolegom s faksa. Slažem se s tobom da to očito nije prolazna zaljubljenost s obzirom na to da dugo traje i definitivno nije lako učestalo biti u blizini nekoga tko ti se sviđa, a željeni odnos s njim nije moguće uspostaviti. Kažeš da ti taj dečko šalje određene signale. Naravno da je teško procijeniti je li to prijateljska pažnja ili tu ima nešto više. Neki kažu da je za dugotrajniju privlačnost ipak potrebno osjetiti da postoji interes i s druge strane kako bi se ona održala…
Jesi li u tom razdoblju uopće upoznala nekoga kome bi dala šansu? Je li ti se itko drugi svidio? U ovo pandemijsko doba izlasci i socijalni kontakti su nam ograničeni pa se mladi često žale da se kreću samo unutar uskog kruga ljudi, što naravno otežava upoznavanje.
Hoćeš li imati dovoljno snage odustati od vaše potencijalne priče i time se prirodno i udaljiti od njega kako bi zacijelila ili ćeš imati dovoljno hrabrosti i sve mu otvoreno priznati? Spomenula si da nije pošteno jer ima djevojku. Zapravo je njegova odgovornost što će sa svojom vezom učiniti, a na tebi je da izraziš svoje osjećaje ako to želiš.
Naravno, postoji šansa za razvoj prekrasne ljubavne priča, ali isto tako postoji i ona druga opcija, a to je da dobiješ odgovor kojega se svaka zaljubljena osoba pribojava.
Čini mi se da si ovim pismom na neki način odlučila uzeti svoj život u svoje ruke i povući određene poteze. To ne mora značiti da ćeš otvoreno priznati osjećaje, ali vjerujem da je sada trenutak da napraviš nešto za sebe. Neku promjenu. Ti sama ćeš najbolje prepoznati o kojoj se promjeni radi i kada je trenutak za nju. U ovo pandemijsko doba puno se toga promijenilo i ljudi se suočavaju s egzistencijalnim strahovima, ali su zbog toga u većoj mjeri usmjereni na preslagivanje prioriteta.
Želim ti svu sreću u idućem razdoblju!
Tamara Milovanović, psihologinja
