Pismo
Pozdrav,
u vezi sam s momkom već četiri godine. Oboje imamo 22/23 godine. Veza je na daljinu, ali smo se vidjeli puno puta uživo. Krajem 2025. osjećala sam distancu s njegove strane i imala sam konstantne misli o prekidu. Tijekom tog vremena bilo mi je dosadno, i pridružila sam se online Discord serveru gdje sam upoznala dosta novih osoba. Jedan lik iz te grupe teško je patio za mnom. Iako sam ga ignorirala i nisam uzvraćala istom energijom, osjećala sam se željenom. I to me potaknulo na razmišljanje da mi takvu pažnju moj partner nije dao već mjesecima. Krenula sam u spiralu i počela umišljati neke stvari koje nisu istinite. Otvorila sam se jednoj osobi na Discordu. I zbog toga se osjećam krivom jer sam se otvorila kao da tražim razloge za prekid i time stvorila iskrivljenu sliku o mom partneru. Došao je dan kad sam htjela prekinuti s momkom, i nisam uspjela. Plakala sam i nisam uspjela izreći te riječi. Još je i on reagirao jako tužno i slomljeno, i samo to slomilo mi je srce.
Nakon toga naša se veza nastavila. No nedugo nakon toga, opet sam krenula u spiralu, i opet sam skoro prekinula s njim. I opet nisam uspjela i shvatila sam da ja to uopće ne želim. Shvatila sam da sam puno toga kreiram u glavi i dosta umišljam stvari.
Opet se sve nastavilo normalno, i jedan dan sam mu rekla neke stvari zbog kojih sam se osjećala krivom. Neke stvari koje sam govorila u toj grupi i nekim ljudima kojima nisam trebala. To ga je najviše povrijedilo i bila sam uvjerena da će nakon toga on prekinuti sa mnom. Nije bio ljut, nego samo povrijeđen. Trebalo mu je vremena da se oporavi, i nakon toga su ga uhvatili obiteljski problemi.
Uglavnom, osjećam se krivom jer sam htjela prekinuti s njim dva puta, i ne mogu prijeći preko toga. Osjećam se krivom već i zato što mi je to palo na pamet. Osjećam se krivom zbog intruzivnih osjećaja. Osjećam se krivom zbog snova, ako nekad sanjam nekoga tko nije on. Počinjem stvarati lažna sjećanja u glavi na nešto što se nije dogodilo. Osjećam se kao da sam prevarila partnera. Zapravo sam uvjerena u svojoj glavi da jesam, iako nikad nisam flertovala ni poklonila pažnju nijednom od njih. Moja glava mi govori da sam ga prevarila, čim imam misli, to odmah mora biti istina. Prošlo je već više od četiri tjedna od toga. Partner me i dalje voli, samo je u ovom trenutku zaokupljen obiteljskim problemima.
Ove misli ne prestaju i nikako ne mogu prijeći preko toga. Sve mi je crno i bijelo u glavi. Ne želim prekinuti s momkom, ali što ako je to jedino što bi mi pomoglo. Naša veza nikad nije bila toksična i uvijek smo vjerovali jedno drugom. Nikad se nismo teško svađali, samo imali male prepirke. Kako da prijeđem preko toga? Zašto sam ovakva? Zašto ne mogu oprostiti samoj sebi? Gdje mogu naći besplatnu psihološku pomoć u Rijeci, trenutačno, jer mi je teško boriti se s ovim sama. Hvala Vam na pažnji.
Odgovor
Draga djevojko,
iz Vašeg upita vidljivo je da stalno promišljate o sadržajima vezanim uz prekid s dečkom, a što Vas zbunjuje jer ni sami niste sigurni je li to ono što želite ili nije. Sve je popraćeno emocijama krivnje s obzirom na to da imate ideju kao da ste učinili nešto pogrešno.
Normalno je povremeno imati različite sumnje u vezi, misli o prekidu, potrebu za pažnjom kada se ne dobiva, pa čak i maštanje o drugima, no to nije isto što i prevara. U Vašem se ponašanju ne uočavaju elementi izdaje, niti flerta s drugima, samo otvaranje prema nekome jer ste bili zbunjeni onime što se događa.
Vas Vaše misli opterećuju jer su vrlo nametljive, dolaze protiv Vaše volje i mozak ih stalno analizira. To stvara osjećaj kao da ste učinili nešto puno gore nego što ustvari jeste. Ja bih to pripisala obrascu koji podsjeća na oblik opsesivnog razmišljanja o vezi, kada se osoba stalno preispituje; pita se je li prevarila dečka, što ako ga zapravo ne voli, bi li bilo bolje prekinuti, znači li to da je loša osoba i slično. Kada se jednom uđe u taj obrazac, osoba kao da želi dobiti stopostotnu sigurnost u to što je zapravo istina, ali tu sigurnost nikada ne dobije, a misaono ruminiranje se nastavlja i nastavlja. Problem nije sadržaj, ono o čemu osoba promišlja, već takav način promišljanja.
Odluka o tome hoćete li ostati s dečkom ili prekinuti neće riješiti ove misli. Mozak će svaku opciju iznova analizirati ili pronaći neku novu ideju za krivnju. Stoga bi zaista bilo najbolje obratiti se stručnoj osobi koja će uz dodatne informacije procijeniti Vaš problem i ponuditi Vam strategije kako se nositi s intruzivnim mislima i osjećajima koje takve misli pobuđuju. Besplatno savjetovanje u Rijeci za Vas kao studenticu dostupno je u okviru Sveučilišnog savjetovališnog centra.
Za kraj imam potrebu reći još samo to da su opsesivne misli često u suprotnosti s uvjerenjima osobe i njezinom moralnosti i upravo zato joj zadaju još veću patnju. Vidim da ste empatična osoba, da suosjećate s partnerovim osjećajima, da ga ne želite povrijediti. Također mi se čini da ste duboko u sebi svjesni da imate dobar odnos. Možda Vas samo mogu ohrabriti na to da ne donosite konačne odluke dok sa stručnom osobom ne razriješite što problem zaista jest i da ne dopustite da Vašim odlukama upravljaju nametajuće, opsesivne misli koje iskrivljuju realnost.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
