Pismo
Osjećam se kao neuspjeh jer sam pala četiri predmeta na fakultetu. Studiram u drugom gradu i moji nemaju baš novaca da mi plaćaju bilo kakav smještaj osim doma. S obzirom na to da nisam položila sve predmete, najvjerojatnije neću dobiti smještaj u domu. Također, dečko me nedavno ostavio i cijelo vrijeme mislim da sam okej s time, ali duboko u sebi znam da nisam i ne znam kako da prijeđem preko toga. Više si nisam ni lijepa ni zanimljiva i pronalazim samo loše strane o sebi. Strah me da ću jednog dana puknuti i napraviti si nešto loše samo zato što sad ne vidim svijetlu točku.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti što si svoje velike životne izazove podijelila s nama. Životno razdoblje u kojem se trenutačno nalaziš čini se iznimno teškim i zahtjevnim. Možda je to prvo iskustvo u kojem se u kratkom vremenu nakupilo različitih događaja koje si interpretirala kao loše, odnosno negativne. Kao što kažeš, bilo je tu za tebe puno “gubitaka”. Očekivanja koja si možda imala od sebe same i od budućnosti vaše veze, bila su različita od zbilje koja se dogodila. Sada treba vremena. Vremena da se sagleda što se sve dogodilo, da se suoči sa situacijom, potpuno novom i nepoznatom. Možda se čini kao neki novi život, kao neka nova ti! Želiš li upoznati neka svoja nova lica?
Iskustvo nas uči da određeni događaj, za koji u nekom trenu mislimo da gore nije moglo, s vremenom postane točka promjene iz koje se za nas rodi mnogo toga korisnog i dobrog.
S točke gledanja u kojoj se sada nalaziš, možda je teško, ako ne i nemoguće razumjeti ovo o čemu govorim. No u nekoj bliskoj budućnosti otvorit će se cijeli spektar novih mogućnosti i putova, a ti ćeš moći odabrati kojim dalje koračati.
Važno je uzeti si vrijeme, promisliti i ne srljati dalje jer sve je tu i bit će tu za tebe kada budeš spremna. Sjećam se sebe u sličnoj situaciji kada mi je prijateljica rekla: Nije li divno biti slobodan! U toj slobodi sve opcije su ti otvorene, možeš baš sve što poželiš! Bila je u pravu. Tada nisam to htjela čuti niti razumjeti. Poslije sam shvatila.
Život se jednostavno događa, živimo ga gledajući unaprijed, a razumjeti ga možemo unatrag, s protokom vremena, što će vrlo skoro doći.
Pogreške, neuspjesi, razočaranja, sve je to život! Ne postoji pilula da nam bude bolje.
I dobro je da je tako. Bez neuspjeha ne bi postojali uspjesi, bez razočaranja – ponos, bez straha – ljubav! Sve su to suprotni polovi iste osi. Zna biti neugodno i teško nositi se s time, no sve prođe, pa tako i to! Nema nekog instant lijeka i jednostavno nije prirodno da smo uvijek dobro i da nam sve ide glatko, onako kako smo zamislili.
Kada shvatimo da nas niti jedan neuspjeh ne određuje ako mi to ne dopustimo, tada možemo preživjeti i najveća razočaranja.
Kažu da je Edisonu trebalo tisuću pokušaja da bi uspio izumiti žarulju. Koliko li je samo prilika za odustajanje imao? Koliko li je samo puta bio bezuspješan?!
Što misliš, što ga je vodilo i tjeralo da pokušava iznova i opet iznova, da ne potone nakon 765. pokušaja? Možda je vjerovao da mora postojati način da to ostvari? Možda je bio radoznao i uporan te je tragao za rješenjima koja su svuda oko nas? Možda nije sebi pripisivao neuspjeh jer je, pretpostavimo, radio najbolje što je znao i mogao u danom trenutku? Možda je svako iskustvo neuspjeha donijelo komadić znanja bez kojega ne bi mogao stići do kraja?
Ovakvi nam događaji daju priliku da učimo i promišljamo – o sebi, o svijetu, o životu, o ljudima, o odnosima, o promjenama koje su stalne, o svemu na što možemo utjecati i onome na što nemamo baš nikakav utjecaj.
Ovome u prilog govori istraživanje u kojem su ispitanike pitali koji događaj u životu im je bio najteži, a koji najznačajniji? Osamdeset posto ispitanika izjavilo je da im je jedan te isti događaj istodobno bio i najteži i najznačajniji.
Govoriš kako si više nisi lijepa ni zanimljiva i da si vidiš samo mane. Veo neuspjeha očito se nadvio nad kompletnu sliku. Kao da si odabrala neki loš filtar. U takvu stanju možda lakše primaš istu vrstu informacija. Možda da razmisliš i daš si zadatak da primjećuješ što je dobro, što je korisno i pozitivno? Kako ti se to čini? Svaki dan možeš povećavati broj za jednu dobru stvar, samo jednu.
Sjeti se komplimenata koje si dobivala! Ako možeš, prizovi sjećanja kada si mislila da si najljepša na svijetu! Kakav je osjećaj? Ako ti se sviđa, ostani u njemu neko vrijeme.
Imaš li planove što dalje? Koje su ti opcije?
Možeš li ispite položiti u rujnu i fokusirati se na učenje? Želiš li ostati na ovom studiju ili želiš promijeniti fakultet? Imaš li snage da pronađeš posao i odradiš dio sezone? Možeš li studirati uz rad i sama si plaćati stanarinu? Razmišljaš li o pauziranju godine u kojoj bi si mogla zaraditi za daljnji studentski život? Imaš li podršku obitelji ili/i prijatelja, nekoga kome se možeš izjadati, nekoga da te čuje? Imaš li kakav hobi u koji se možeš udubiti? Što voliš raditi? Čime se baviti? Što te pokreće?
Zamisli da ti je tvoja najbolja prijateljica upravo ispričala ovu priču. Što bi joj rekla? Kako bi je osnažila? Kako bi je utješila? Koje su to riječi? Kojim bi putem krenula prema izlazu? Gdje bi pronašla svjetlo na kraju tunela?
Nakon svega, ipak, ako svoju situaciju procjenjuješ ugrožavajućom i smatraš da bi si mogla nauditi, molim te da pomoć potražiš odmah, na drugome mjestu.
Ana Fabijan, psihologinja
