Pismo
Pozdrav,
imam problem koji me muči već neko vrijeme. Naime, 2022. sam upisala faks, na jednom od najzahtjevnijih društvenih fakulteta u Hrvatskoj. Na početku je bilo dobro, učila sam i polagala ispite. Nedugo nakon toga su se zaredale neke situacije u mojoj obitelji – smrt jednoga jako bliskog člana, smrt drugoga bliskog člana i umalo smrt jednog od roditelja. Sve to me jako pogodilo i pala sam godinu. Upisala sam ju ponovno; od sedam ispita koji su mi ostali, položila sam četiri. Zatim sam po treći put upisala prvu godinu zbog tri ispita koja su mi ostala i predmete s druge godine.
Godine 2025. dogodila se jedna poprilično tragična smrt također bliskog člana obitelji, koja me jako pogodila. Pokušala sam učiti, izašla sam na ispit i položila pismeni dio, otišla na usmeni ispit i zbog svega tog stresa od ispita i situacije sa smrću rasplakala sam se zbog čega me bilo jako sram iako su kolege s kojima sam odgovarala bili super i utješili me. Pala sam taj ispit (to je bilo u veljači 2025.) i otad kao da imam neki strah od usmenih ispita. Pokušavala sam učiti ostatak godine, ali sam pala svaki ispit na koji sam izašla.
Ove akademske godine upisala sam prvu godinu po četvrti put (tri predmeta s prve i sedam s druge godine). Moj je problem osjećaj da kasnim. Imam dojam da su svi ljudi mojih godina već završili faks, a ja debelo kaskam. Ove godine ću napuniti 23 godine, nemam diplomu, nemam posao, nemam baš puno prijatelja, društveni život mi je, blago rečeno, koma. Upoznala sam jednog dečka s kojim sam super kliknula, ali živi tri sata udaljenosti autom i imam osjećaj da, i ako odlučimo probati, nećemo uspjeti zbog okolnosti (npr., pod pritiskom sam da stalno moram učiti pa kao nećemo imati vremena viđati se, ne radim niti vozim pa si ne mogu priuštiti putovanje, a ne želim biti teret svojim roditeljima koji mi ionako pomažu plaćajući fakultet).
Osjećam se beskorisno, kao da sam razočarala roditelje jer sva druga djeca već diplomiraju, jedino ja kaskam. Zadnjih nekoliko godina kao da stagniram i ne mičem se s mjesta. Ne znam je li ovo zbog toga što su ispitni rokovi, a ja sam (ponovno) pala ispit pa me to potreslo. Inače se trudim ne odustati od faksa jer znam i svjesna sam da ga mogu završiti jer sam i prije dobivala petice i četvorke iz pismenih i usmenih ispita. Imam rok za završetak fakulteta do 2028. i hvata me panika em da kasnim, em da ću razočarati sve oko sebe, em da neću završiti faks jer će mi vrijeme isteći.
Ispričavam se na ovako dugačkoj poruci i unaprijed Vam hvala na savjetu.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti što si nam se javila. Vjerujem da ti nije bilo lako pretočiti u riječi sve ono što te muči u posljednje vrijeme. Drago mi je što si sa mnom podijelila svoje iskustvo i nadam se da će ti moj odgovor pomoći da si olakšaš sve ono što trenutačno proživljavaš.
Jako mi je žao pročitati da si imala nekoliko smrtnih slučajeva u obitelji. Teško mi je i zamisliti kakvo je to bilo teško razdoblje za tebe i tvoju obitelj. Sasvim je razumljivo da je to utjecalo na tebe i na tvoju dobrobit te da ti je trebalo vremena da se naučiš nositi sa svime. Želim da znaš da je u redu… Da je u redu ako ti je trebalo vremena, da je u redu ako nisi mogla odrađivati sve obveze kao inače i da je u redu ako si u tom razdoblju dala onoliko koliko si mogla. Hrabra si što si prepoznala što te opterećuje i podijelila to s nekime. Nije lako potražiti podršku, ali time si već napravila prvi korak. Bravo!
Opisuješ kako su situacije koje su se dogodile u obitelji utjecale na tvoje fakultetske obveze te iz tvog pisma zaključujem da je to glavni razlog zbog kojega si se javila. Posve mi je razumljivo da su životne okolnosti u tom razdoblju utjecale na to kako se osjećaš, kako doživljavaš svoju svakodnevicu, pa u konačnici i na samo izvršavanje obveza. I sama spominješ kako si na početku studija uspješno svladavala obveze, što nam objema govori da to zaista i možeš! Čak i dalje, u razdobljima kada si se nosila s gubitcima, uspjela si položiti neke ispite. To je svakako uspjeh. Voljela bih da se pohvališ za to i da osvijestiš da uspjeh nije crno-bijeli, već da treba uvijek sagledati i širu sliku. Bilo ti je teško, ali unatoč tome nisi odustala, nego si pokušavala nastaviti odrađivati svoje obveze.
Možda ti je u početku teško povjerovati u moje riječi. Ako ti je teško sagledati stvari iz te perspektive, pokušaj ovako… Zamisli da ti bliska osoba ispriča da je sve ovo doživjela u posljednjih nekoliko godina. Kako bi doživjela njezinu situaciju? Što bi joj rekla? Kako bi razmišljala o njezinu zaostatku na fakultetu? Često nam se u situacijama koje doživimo kao neuspjeh pojača naš unutarnji kritičar i imamo tendenciju biti vrlo strogi prema sebi. Kada se bar malo odmaknemo od takva razmišljanja i stavimo u poziciju vanjskog promatrača, drukčije gledamo na ta iskustva. Nadam se da je i tebi ovakav način pomogao da barem malo promijeniš način na koji gledaš na svoju trenutačnu situaciju.
Opisuješ kako je sve što se dogodilo utjecalo na rješavanje ispita, odnosno dovelo do anksioznosti od usmenih ispita. Vjerujem i da pritisak koji si namećeš, kao i rokovi koje imaš intenziviraju taj osjećaj i postaje teško s njime se nositi. Ispitna anksioznost česta je među studentima i može utjecati na izvršavanje fakultetskih obveza. Pri polaganju ispita, ili samom razmišljanju o polaganju ispita, mogu se javiti snažne emocionalne reakcije (strah, anksioznost, razočaranje, ljutnja i drugo), praćene tjelesnim simptomima (ubrzano lupanje srca, pritisak u prsima, vrtoglavica, omaglica i drugo) koji su praćeni određenim mislima (o padu ispita, o posljedicama pada ispita, o vlastitim sposobnostima). Sve to posljedično može dovesti do blokade pri ispitu, čime se samo jačaju neugodni osjećaji i potkrepljuju te misli.
Ono što može pomoći kod ispita je prije svega dobra priprema. Dobra priprema podrazumijeva i da si osoba postavi realne ciljeve, da podijeli gradivo u manje cjeline i da aktivno uči (naglas, vođenjem bilješki i/ili korištenjem raznih tehnika za učenje). To nužno ne znači učiti više ili imati osjećaj da je potrebno čitavo slobodno vrijeme provesti u učenju, već učiti efikasnije. Možda bi i tebi pomoglo da si odrediš dio vremena u danu koje ćeš provesti u učenju, osiguraš si i vrijeme bez učenja (vrijeme za opuštanje i provođenje aktivnosti koje te vesele, koje su te prije veselile ili za koje misliš da bi te mogle veseliti) i obvezno osmisliš način kako ćeš se nagraditi nakon vremena provedenog u učenju.
Prije samog ispita pokušaj se opustiti vježbama dubokog disanja od nekoliko minuta (dubok udah na nos i izdah na usta). Osvijesti misli koje ti prolaze glavom i pokušaj ih kritički sagledati. Osobe koje imaju strah od ispita često mogu pomisliti: Past ću ispit. Neću uspjeti završiti faks. Ispast ću glupa. Iako su te misli snažne, važno je znati da nisu nužno točne. Javljaju se jer je anksioznost prisutna. Takvim mislima možeš doskočiti tako da si pripremiš kartice za suočavanje (napišeš na papir ili u mobitel neke izjave koje ti pomažu ublažiti anksioznost i kontrirati takvim mislima). Primjer jedne takve izjave može biti: Do sada sam pala nekoliko ispita, ali sam i uspjela položiti velik broj ispita. Anksioznost me ne mora spriječiti u tome da dam sve od sebe, to samo znači da mi je stalo. Učila sam, nešto sigurno znam i mogu to pokazati. Za vrijeme ispita pokušaj se usmjeriti na zadatke. Ako primijetiš porast anksioznosti, možeš opet primijeniti duboko disanje i sjetiti se umirujuće izjave. Možeš si i unaprijed pripremiti neku asocijaciju koja te inače uspije umiriti. To može biti neki simbol, slika, stih pjesme ili sjećanje. Tako prekidaš porast anksioznosti i fokusiraš se natrag na zadatak. Nakon ispita obvezno se nagradi, bez obzira na ishod. Pokazala si hrabrost i izašla na ispit, to je već puno!
Pišeš dalje kako smatraš da kasniš… Kasniš za čime? Što će se dogoditi ako diplomiraš za dvije godine? Hoćeš li zauvijek nešto propustiti ili imaš vremena posložiti si život onako kako želiš? Hoćeš li za deset godina uopće više toliko razmišljati o tome? Dugo sam i sama razmišljala o sličnim pitanjima u tvojim godinama i došla do novog pitanja: Ima li život uopće neki rok? Društveno je određeno kada se nešto treba postići, no svakome se u životu dogode nepredvidive okolnosti koje utječu na njegov daljnji tijek. U životu se vodimo planovima i ciljevima i pod pritiskom smo da ostvarimo sve ono što smo sami, ili su nam drugi, odredili. Ako odstupimo od toga, javlja se osjećaj krivnje, srama ili razočaranja. Osjećamo se beskorisno jer nismo ispunili neke ciljeve koji su unaprijed određeni, bez znanja o tome kako će se život zapravo odvijati. No važno je osvijestiti da se ciljevi u životu mijenjaju, da se prioriteti mijenjaju i da se katkad jednostavno dogodi – život. I to je u redu. Koliko god je dobro imati ciljeve i planove u životu, moramo biti svjesni da se mogu dogoditi različite životne situacije na koje više ili manje možemo utjecati i koje mogu utjecati na naš daljnji put. No, unatoč izazovima, prilagodimo se i nastavimo dalje. Stvorimo si nove ciljeve i napravimo preinake u svojim planovima.
Pišeš da se osjećaš beskorisno. I sama primjećuješ da je možda baš sada teško razdoblje jer si se opet našla u izazovnoj situaciji. Možda sada gledaš na stvari negativnije nego što one jesu. Molim te stoga da uzmeš papir i razmisliš o svemu što ti se dogodilo u posljednje četiri godine. Sada zapiši što si sve učinila da se ti i tvoji bližnji osjećaju bolje. Koje si sve obveze nastavila odrađivati, na fakultetu i u životu općenito? Važno je da to bude u pozitivnim terminima. I kada pogledaš taj popis, bi li rekla da se ne mičeš s mjesta ili da si određene korake napravila? To što možda već nisi tamo gdje si planirala biti, ne znači da stojiš. I to je potpuno u redu.
Spominješ tako i sve što smatraš da nemaš. Dopusti mi da se probamo usmjeriti na ono što imaš. Uzmi taj isti ili novi papir i prati me.
- Upisala si jedan od najzahtjevnijih društvenih studija. Koje su ti tvoje kvalitete to omogućile? Zapiši ih.
- Što ti je pomagalo da se čitavo ovo vrijeme nastaviš truditi i pokušavati? Zapiši to.
- Nemaš diplomu, no radiš na tome da ju zaslužiš. Koje ti kvalitete pomažu u tome? Koje navike te vode korak bliže cilju? Zapiši ih.
Voljela bih se pred kraj osvrnuti i na socijalne odnose. Dogode nam se razdoblja u životu kada se odvojimo od bliskih ljudi. Uvijek je korisno to osvijestiti i upitati se možemo li mi nešto pokušati učiniti da ojačamo odnose koje imamo ili da izgradimo nove. Možda ti je upravo sada prilika da jačaš bliske odnose koje imaš ili si imala. Imaš li nekoga tko ti je (ili je bio) blizak? Možeš li nešto promijeniti u svojim navikama da pokušaš produbiti takve odnose? Koje kvalitete smatraš da ljudi cijene na tebi? Na koji način te tvoje kvalitete mogu više doći do izražaja?
Spominješ dečka s kojim si se povezala. Razumijem da udaljenost otežava cijelu situaciju, no možda možeš pokušati istražiti potencijalni odnos s njime, makar to bio samo prijateljski. Ako ste si kliknuli, možda u njemu možeš pronaći nekoga za razgovor i podršku, i vidjeti kako će to utjecati na tvoju svakodnevicu. Jednako tako, spominješ roditelje… Jesi li ikada razgovarala s njima o svemu što je bilo? Jesi li im rekla da ti je bilo teško? Imaš li podršku i razumijevanje od njih? Možda je i sada prilika da im pokušaš približiti kako se osjećaš i kako je sve što se dogodilo utjecalo na tebe. Socijalni odnosi pridonose našoj dobrobiti i uvijek je vrijedno ulagati u njih.
Za kraj, želim ti reći da mi je jako drago pročitati da se trudiš i da ne želiš odustati od faksa. Vjerujem da ti to možeš! I sama si svjesna toga, nemoj da te strah spriječi u tome. Možemo živjeti unatoč strahu i strah nas ne mora kočiti, koliko god bio intenzivan. Ako ipak imaš osjećaš da ti je teško samoj, pri Sveučilištu u Rijeci (a i drugim sveučilištima u Hrvatskoj) djeluju studentski savjetovališni centri gdje se studenti mogu javiti za podršku s različitim životnim izazovima. Kolege i kolegice koji tamo rade imaju puno iskustva u radu s mladima i sa sličnim izazovima, i vjerujem da to može biti dobro mjesto da se dobije podrška.
Sretno, i bit će sve OK!
Ana Đorić, psihologinja
