Pismo
Ne znam odakle krenuti pa je možda najbolje ovako. Visoko sam obrazovana osoba. Studirao sam, živio u inozemstvu i radio do početka COVID krize. Tada sam se vratio kući i kreće moj mentalni pad. Jako sam se izolirao tijekom COVID krize jer živim s majkom i tada je kod nas bila moja nona koja je starija osoba. Sve to vrijeme bio sam sam sa sobom i jednostavno sam ostao potpuno sam. Bez prijatelja, cure nekih normalnih socijalnih odnosa i za to vrijeme nisam radio jer sam bio u mogućnosti da ne radim. Nakon COVID krize opet sam se vratio društvenom životu… Našao sam nove prijatelje, upoznao curu, ali jednostavno te neke negativne misli mi ne izlaze iz glave (uvijek mislim da će mi se dogoditi najgore). Te negativne misli povezane su i s činjenicom da sam upijao obiteljske probleme i situacije koje nisu povezane sa mnom, ali s obzirom na to da se radilo o mojoj užoj obitelji, imao sam moralnu obavezu involvirati se. Uvijek sam bio iznimno vesela, pozitivna i društvena osoba, po prirodi sam ekstrovert. No sada osjećam da mentalno propadam.
Odgovor
Dragi mladiću,
hvala ti što si se javio. Vjerujem da ti nije bilo lako potražiti podršku, no drago mi je da jesi. Tu sam za tebe.
COVID je za sobom ostavio jako puno posljedica, kako fizičkih, tako i psihičkih. Mnogi mladi ljudi suočili su se s nesigurnošću, gubitkom posla, odvojenosti od socijalnog života i s drugim izazovima. Žao mi je pročitati da si i ti imao slično iskustvo. Vjerujem da te duža povučenost od društva zaista uznemirila, to više što kažeš da si po prirodi društvena osoba. Uza sve to, kada se uzmu u obzir i obiteljske teškoće u koje si bio involviran te povratak iz inozemstva, razumijem da ti je bilo jako teško u tom razdoblju. No u tvom pismu vidim i tvoju snagu. Sam navodiš kako si se nakon COVID krize ponovno vratio u društvo i uspio ostvariti nove odnose. Mislim da je to sjajan uspjeh i drago mi je što si se barem dijelom uspio ponovno pronaći. To iskustvo možeš iskoristiti da prepoznaš svoje snage i kapacitete. Što ti je pomoglo da se vratiš u te situacije? Na koji si način razmišljao i što ti je pomoglo pronaći nove odnose u kojima uživaš? Što misliš da su drugi prepoznali u tebi – koje kvalitete? Odgovore na ta pitanja možeš i zapisati na komad papira. Vjerujem da u tom ponovnom povratku društvenom životu možeš pronaći samopouzdanje koje će ti pomoći da se izvučeš i iz ovog teškog razdoblja. Vidim iz tvog predstavljanja da si uspješna, svestrana i otvorena osoba i ne sumnjam da ćeš opet pronaći zadovoljavajuće odnose i živjeti život kakav priželjkuješ.
Sasvim je razumljivo da su se tijekom izoliranosti počele javljati razne neugodne misli. Rekla bih iz tvog opisa da su te misli najčešće u obliku briga, je li tako? Kažeš da zamišljaš najgore scenarije, što najviše sliči anksioznim mislima – zamišljanje upravo katastrofičnih ishoda u brojnih situacijama. Kod anksioznosti je važno razumjeti da je njezino glavno obilježje upravo da predviđa sve moguće negativne ishode u nekoj situaciji, koji se racionalno vrlo vjerojatno neće dogoditi (odnosno vjerojatnost da će se dogoditi je vrlo mala). Anksioznost je intenzivan strah od neke opasnosti koja nije stvarna i ima vrlo jaku tjelesnu manifestaciju. Stoga često ta anksioznost obuzme osobu i onda kao posljedica krene spirala negativnih misli. Takve je misli korisno u početku naučiti zaustaviti jer mogu ići u nedogled, a zapravo nisu funkcionalne. Nakon što se zaustave, korisno ih je i preispitati. Misli su pretpostavke koje imamo, nisu činjenice, te to što smo nešto pomislili ne mora značiti da će se i dogoditi. Svaku misao možemo tako staviti na provjeru i svjesno odlučiti hoćemo li joj vjerovati ili ne.
Za početak, ono što možeš napraviti kada primijetiš da kreću negativne misli jest pogledati oko sebe u prostoru i pokušati si odvratiti pažnju. To možeš učiniti tako da primijetiš 5 stvari koje vidiš oko sebe, 4 stvari koje čuješ oko sebe, 3 stvari koje možeš dodirnuti, 2 stvari koje možeš nanjušiti te 1 stvar koju možeš okusiti. Nakon toga, pokušaj primijetiti je li se tjelesna napetost smanjila i je li osjećaj anksioznosti malo popustio. Neka ti ova vježba služi kao pomoć za prvu ruku, da smanjiš inicijalnu napetost. Također, duboko disanje ti može pomoći da se primiriš u neugodnoj situaciji. Duboko udahni na nos do broja 3 (1-2-3) i potom izdahni na usta do broja 3 (1-2-3). U početku, dok se ne uvježbaš, jednu ruku stavi iznad prsa, a drugu na trbušnu stijenku (nekoliko cm iznad pupka). Pri udahu i izdahu gornja ruka trebala bi ostati mirna, a donja bi se ruka trebala podizati pri udahu (kada raste trbuh) i spuštati se pri izdahu (kada se trbuh smanjuje). Tako ćeš znati da pravilno dišeš.
Kao što sam ti prije napisala, misli koje imamo uvijek možemo preispitati. Prvi je korak osvijestiti što se događa i što te točno u situacijama zastrašuje. Pokušaj vidjeti koji su to scenariji koje ti izazivaju anksioznost. Prepoznaješ li neki zajednički obrazac ili neku misao koja se ponavlja? Kada prepoznaš neku misao koja se često javlja, možeš pokušati dalje na njoj raditi. Pokušaj pronaći dokaze koji idu u prilog toj misli te dokaze koji ne idu u prilog toj misli. Ilustrirat ću ti to na primjeru. Ako određena osoba imao misao da će se osramotiti u nekom razgovoru (misao: „Osramotit ću se.“), može se pokušati prisjetiti nekih situacija kada se zaista i osramotila u društvu – koje su bile posljedice, je li se nešto strašno dogodilo, što je najgore što se dogodilo i kako se nosila s time? Zatim, može se prisjetiti situacija kada se nije osramotila i procijeniti koje su se situacije javljale češće (vjerojatno je pozitivnih situacija puno više). Zatim, može pokušati vidjeti pomaže li uopće ta negativna misao da će se osramotiti u svakodnevnom funkcioniranju? Je li osoba uspješnija u razgovorima jer ima takve misli ili one samo otežavaju cijeli proces? Može zatim razmisliti postoji li neki drugi način na koji može sagledati tu situaciju? Ono što može pomoći jest da osoba osmisli neku umirujuću misao koja u takvim situacijama može koristiti i koju si može izreći ili pročitati. Tako i u tvom slučaju, ako su negativne misli vezane uz neku socijalnu situaciju, pokušaj se prisjetiti nekih primjera kada su socijalne situacije dobro završile i kada si se ti osjećao dobro. Osmisli neku alternativnu misao koja je neutralnija ili pozitivnija, a olakšava ti da se suočiš s trenutačnom situacijom. Tu si novu misao možeš i zapisati u mobitel i imati je pri ruci svaki put kada osjetiš da ti raste anksioznost u sličnoj situaciji.
Želim ti naglasiti i da nije lako otići u inozemstvo i stvoriti si novi život, no vidim da si se ti uspješno u tome snašao – završio školovanje, zaposlio se, imao društvo. To je zaista velik uspjeh i na to možeš biti ponosan. Neka ti to bude i vjetar u leđa za sve nove situacije u kojima ćeš se naći, jer vjerujem da ćeš i u njima biti uspješan.
Što se tiče teškoća u obiteljskim odnosima, žao mi je što si se našao u tome i što nisi imao mogućnosti ni izmaknuti iz nekih situacija. Ne znam točno o čemu je riječ pa te ne mogu ni bolje savjetovati u vezi s tim, no uz tebe sam ako imaš potrebu još o tome razgovarati. Ono što ti mogu savjetovati jest da pokušaš izvagati koje su to situacije u kojima misliš da bi se trebao involvirati, a postoje li možda neke situacije gdje se možeš izmaknuti? Koliko god se brinemo i stalo nam je do obiteljskih odnosa, korisno je katkad zastati i upitati se gdje možda prestaje naša odgovornost.
Sretno, i bit će sve OK!
Ana Đorić, psihologinja
