Pismo
Pod velikim sam pritiskom. Naime, nakon završenog semestra u Pragu (Erasmus) gdje sam puno radila na sebi i shvatila neke stvari koje mi se događaju doma i da nešto možda i nije u redu i ne pomaže mom osobnom rastu, vratila sam se u isto okruženje. Pokušavam zanemariti neke stvari, no jednostavno je nemoguće. Situacija je i obiteljski povezana jer sam na udaljenosti uvidjela neke manipulativne obrasce kod svoje majke, koje sam i ja poslije oponašala u romantičnim vezama. Sada osjećam kao da idem unazad; osjećam se jednostavno loše svakoga dana i znam da želim završiti diplomski studij izvan Hrvatske, što mi jednako tako izaziva veliki stres jer bi to značilo da moram pauzirati jednu godinu, a to nije bilo u planu. Znam biti sklona katastrofiziranju; racionalno znam da ću sigurno raditi nešto kreativno u tih godinu dana, ali me to jednostavno plaši. Shvatila sam i da puno mojih prijateljstava jednostavno nisu iskrena te se u nekim slučajevima osjećam kao dežurna terapeutkinja. Osjećam se kao da sam na prijelomnom putu; velikoj životnoj promjeni za koju jesam spremna, ali put do nje može biti zahtjevan… Toga sam svjesna.
Odgovor
Draga čitateljice,
čini mi se da si već donijela odluku o nastavku studija, a potpuno je normalno da se preispitujes i strahuješ od tako velikog koraka. Teške su odluke koje pomiču naše granice, koje se suprotstavljaju onome što smo smatrali da je ispravno, poput toga da se ne smiju “gubiti” godine na fakultetu, već je važno završiti obrazovanje u što kraćem roku. I, da, takva postavka općenito stoji. Ako pauziranje godine vodi prema ispunjenju tvoje velike želje, onda se ta godina ne čini puno prema cijelom životu.
Da bismo istinski upoznali sebe i odnose s našom primarnom obitelji, koji nas uvelike formiraju kao osobe, potrebno je separirati se. Za početak, teško je prihvatiti da oni koji su nas odgojili nisu savršeni i da su, uz pruženu ljubav, stabilnost i sigurnost, napravili puno pogrešaka. Takvi uvidi dovode čak i do procesa žalovanja za idealom roditelja koji smo stvorili, ali to je dio odrastanja i izgradnje identiteta.
Na putu osobnog rasta, koji ide samostalno ili uz pomoć psihoterapeuta, ljudi osviještavanjem mijenjaju sliku o sebi i svijetu oko sebe, što često rezultira prekidom nekih odnosa. To su odnosi koje procijenimo toksičnima i za koje smo zapravo oduvijek znali da nam puno više uzimaju nego što daju.
Ti si spremna za novi početak i čini mi se da si odabrala pravi trenutak za promjene. Čeka te puno noviteta i izazova, važno je imati nekoga na koga se na tom putu možeš osloniti i hrabro nastaviti dalje.
Sretno!
Tamara Milovanović, psihologinja
