Pismo
Muči me organizacija vremena, ne stižem ništa zbog čega se osjećam loše, a tek onda prestanem funkcionirati.
Odgovor
Pozdrav!
Hvala što si nam se obratila. Vjerujem da ti možemo pomoći pa ću podijeliti s tobom neke preporuke koje možeš primijeniti čim prije.
Čini nam se kao da vrijeme neprestano izmiče. Danas se toliko toga brzo događa da nam se čini kao da nikad nemamo vremena ni za što. Razlog tomu mogu biti i naše “prevelike oči”, odnosno prevelika očekivanja od samih sebe ili jako puno želja i ambicija koje želimo ispuniti u kratkom (nerealnom?) vremenu, ali se razlog može kriti i u slabo razvijenoj vještini organizacije vremena. Potrudit ću se objasniti svaki razlog, no voljela bih krenuti od kraja, od nečega što je najjednostavnije usvojiti.
Kao što sam i napisala, riječ je o vještini organizacije vremena. Kako je riječ o vještini, to nas upućuje na to da je riječ o nekom ponašanju koje možemo naučiti ako znamo kako i ako smo dovoljno ustrajni u njegovu ponavljanju da bismo postali sve bolji i bolji u tome, poput vožnje bicikla ili računanja.
Da bi bila učinkovita u organizaciji vremena, potrebno je najprije detektirati kako trenutačno trošiš svoje vrijeme. To možeš analizirati tako da tjedan dana zapisuješ na neki list ili u mobitel na koje aktivnosti trošiš vrijeme. Za pomoć pri pisanju dnevnih aktivnosti možeš se poslužiti tablicom na ovoj poveznici (https://happiertherapy.com/cbt-activity-scheduling-worksheet/) u kojoj zapisuješ što radiš svaki sat svakoga dana. To će ti pomoći prepoznati na što trošiš vrijeme. Koliko vremena provodiš na Tik Toku, a koliko vremena učiš? Ili koliko vremena gledaš serije, a koliko vremena odvajaš za prijatelje? Praćenje vremena tjedan dana olakšat će ti da prepoznaš koliko vremena dnevno provodiš na neke aktivnosti koje želiš, a koliko na one koje ne bi htjela.
Nastavno na to, u drugom koraku, uzmi si vremena i razmisli kako bi htjela da izgleda tvoj dan. Nakon što si pratila svoje aktivnosti tjedan dana, označi nekom bojom koje aktivnosti u danu bi htjela zadržati u svom rasporedu, a drugom bojom označi one koje želiš smanjiti ili posve izbaciti. Na taj način dijeliš aktivnosti na one koje su ti važne i one koje ti nisu važne.
Vrijeme koje si provela u aktivnostima koje nisi htjela (ili si previše vremena, recimo, provela gledajući seriju) možeš iskoristiti za planiranje aktivnosti koje želiš.
U idućem koraku pokušaj osmisliti plan za sutrašnji dan u kojem ćeš napisati aktivnosti koje su ti obavezne (npr. odlazak u školu ili izvanškolske aktivnosti) i sve druge koje želiš da se dogode u tom danu. Pripazi da dan isplaniraš realno! Drugim riječima, nije realno da ćeš provesti pet sati u komadu učeći, bez pauze. Ili da ćeš se probuditi u 5 ujutro i obaviti nešto ako voliš dugo spavati. Budi realna u svom planiranju i osluškuj ono što zaista želiš i što ti treba. Sigurna sam da ćeš, slijediš li taj moj savjet, biti zadovoljnija svojim danom.
Na kraju dana pogledaj svoj plan. Zapitaj se jesi li obavila aktivnosti kako si ih planirala. Ako nešto nije išlo po planu, što se dogodilo? Katkad se dogode neke neočekivane situacije i ne možemo odraditi planirane aktivnosti. Važno je upamtiti da je to dio života i da je posve u redu izmijeniti plan zbog novih iznenadnih i neplaniranih događaja. To ne znači da nešto s tobom ne valja.
Slobodno nastavi planirati dane po dan-dva unaprijed, a katkad ćeš možda htjeti i tjedan dana unaprijed. Sve će ovisiti o obavezama koje imaš u danu ili tjednu. Imaj na umu da je najvažnije slušati ono što ti je bitno i što ti treba. Tek tada ćeš koristiti maksimalni kapacitet svog vremena.
Voljela bih se vratiti na početni dio odgovora u kojem sam napisala druge razloge zbog kojih nam se može činiti da vrijeme leti, a mi ne stižemo obaviti ste što želimo. Neki od nas imaju puno želja koje žele ostvariti tijekom dana, što najčešće nije moguće. Zaluđeni takvim željama, često si stvorimo pritisak da MORAMO ili TREBAMO to obaviti, a zapravo se zaboravimo preispitati je li realno da sve to stignemo napraviti u roku koji smo zacrtali. Nije dovoljno samo zapisati što sve ŽELIMO (i moramo) raditi u danu, ključno je ispitati se i razmisliti je li REALNO da to ostvarimo u tom vremenskom roku. Nema ničeg lošeg u brojnim željama, već su loši pritisci koje si stvorimo, a katkad i onaj strogi, kritički glas koji čujemo u samima sebi, a koji nas kudi jer nešto nismo ostvarili. U nekim se obiteljima dogodi da se pritisak čuje izvana, odnosno od roditelja, a tada bi im trebalo jasno reći kako se osjećaš kada nametnu pritisak i postave (visoka) očekivanja od obaveza koje moraš ispuniti.
Što je slučaj kod tebe? Otkud dolazi pritisak koji osjećaš?
Prije negoli završim ovaj (pre)dugi odgovor voljela bih opisati fenomen koji je u zadnjih nekoliko godina postao prilično popularan, a to je FOMO – Fear Of Missing Out ili, prevedeno na hrvatski jezik, strah od propuštanja. Danas zaista živimo u obilju svega. Svega ima nadohvat ruke i neprestano nam je prisutno. Zato svatko nađe pregršt toga što bi htio/mogao raditi, a što ga zanima i htio bi sve to u kratkom roku. Tada počnemo klikati videe, pratiti influencere, otvarati internetske stranice i u nekom trenutku primijetimo anksioznost: “Toliko toga ima, a toliko malo vremena.” Ljudski je osjetiti anksioznost u takvoj bujici raznih stvari, ali je isto tako ljudski odabrati samo neke i mirno zatvoriti druge videe, stranice i slično. Ne možemo sve. Ne možemo biti savršeni. Ne možemo upiti svaki detalj. Moramo za nešto preuzeti odgovornost i odabrati. To je najteža odluka koju ćeš, vjerujem, donositi pa je zato važno da ju vježbaš što više.
Suprotno od FOMO, postoji koncept JOMO – Joy Of Missing Out ili radost zbog propuštanja, stoga ću ovaj odgovor završiti iskrenim željama da u budućnosti više osjećaš JOMO od FOMO!
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
