Pismo
Prekinula sam s dečkom početkom travnja ove godine. Iako sam bila svjesna da je prekid bio neizbježan jer se nismo slagali ni u kojem području, velik je problem bio u tome što mu je sve postalo prioritet osim mene (ne smatram da uvijek ja moram biti prioritet, ali došlo je do toga da nismo mogli organizirati spoj jer “što ako ga zove xy” ili bi se nalazili usred noći kada bi znao da ga nitko više neće zvati), a u jednom sam se trenutku počela bojati da bi me mogao udariti. Problem je bio i što je svakih nekoliko tjedana imao ispade bijesa (vikanje, izderavanje, bacanje stvari) na mene za nešto na što nisam mogla utjecati iako je znao da zbog oca s kojim imam jako ograničen kontakt trenutačno reagiram u takvim situacijama tako da dobijem napad panike. Uz to, problem je bio i što nas nakon gotovo dvije godine i dalje nije mogao vidjeti skupa dulje od mjesec dana u budućnosti, a na svaki pokušaj razgovora bilo o tome ili nekom od problema, isključio bi se i postao hladan idućih nekoliko dana.
Ono što trenutačno stvara problem je osoba, nazovimo je B. Osoba B i ja poznajemo se od moje 18. godine. Iako si onda nismo bili bliski, radio je za tvrtku u kojoj sam volontirala. Tada mi malo sviđao, ali s obzirom na to da je u toj tvrtki uskoro dao otkaz, a ja sam se zaputila u neka druga događanja, nismo se sreli do ovoga ljeta. Osoba B je malo više od deset godina starija od mene. Ovo ljeto smo slučajno naišli jedno na drugo kada sam došla na događaj koji je organizirala tvrtka u kojoj je trenutačno te smo se tu jako zapričali. Shvatili smo da želimo provoditi projekte u sličnim područjima i s time smo i započeli na ljeto. Prvi je projekt proveden i bilo je predivno raditi na njemu, međutim cijelo sam vrijeme imala osjećaj kao da se ne mogu osloniti na B jer je na većinu dogovora ili kasnio ili se katkad ne bi uopće pojavio. Uvijek bi imao neki izgovor koji bi mi, nažalost, zvučao opravdavajuće. Onda kada bi se i uspjeli naći da se dogovorimo, krenuli bismo u sasvim druge životne teme i shvatili da dolazimo iz jako sličnih pozadina (obiteljske situacije, problemi sa željom za promjenom fakulteta, toksične prijašnje veze…) i tu smo se jako zbližili. Tada sam počela razvijati neke osjećaje prema njemu, ali s obzirom na to da smo i dalje samo razgovarali i ništa se nije kretalo u smjeru više od prijateljstva, odlučila sam potisnuti te osjećaje. Kako je krenuo faks, vratila sam se u Rijeku, a njega sam vidjela tek prošli tjedan. U međuvremenu smo se čuli nekoliko puta vezano uz projekt, ali ništa više od toga. Kada sam došla, tvrtka je organizirala neki event, a nakon toga sam imala spoj s drugom osobom. B sam rekla da imam spoj i činio se kao da me malo zeza, ali ništa više nego prijateljski, iako je jako pokušavao izvući iz mene s kime sam bila. Idući dan nakon drugog eventa tvrtke B, ja i još nekoliko prijatelja popili smo, a on je navaljivao s pitanjima kako mi je prošao spoj. Kada sam mu rekla da ga više neću vidjeti, činio se ponosan iako je to pokušavao sakriti.
Kako je večer odmicala, pitao me dokad ostajem u gradu i ako bih željela otići s njim na spoj. U tom su trenutku svi moji osjećaji ponovno isplivali na površinu, i pristala sam. Bili smo na dva spoja prije nego što sam se vratila u Rijeku i zaista je bilo lijepo, iako je prevladavao prijateljski vibe, osjećala sam se jako opušteno i blisko s njime. Vratila sam se u Rijeku i ponovno smo trebali imati sastanak preko videopoziva vezano uz projekt na koji se nije pojavio, niti mi je javio da se neće pojaviti. To mi je rekao dva sata nakon predviđenog termina sastanaka. Ono što me još iznimno zabrinjava jest činjenica da je prije konzumirao svakojake droge poput speeda, LSD-a, ecstasy, a prije nekoliko tjedana MDMA. Ne znam konzumirali li ih redovno i dalje. Nije zaposlen u toj tvrtki tako da mi stvarno nije jasno otkud mu novci da preživi jer posljednji posao na dulje vrijeme bio je taj kada sam ja imala osamnaest. U jednome od razgovora spomenuo mi je da je bivši djevojku udario u jednome trenutku, da mu je bilo užasno čim je to učinio i da se kaje, ali to ne mijenja činjenicu da je to napravio. Posljednje što me brine jest cijela ta situacija s komunikacijom. Razlog zašto sam opisala cijelu situaciju s bivšim jest taj što me sve ovo podsjeća na prijašnju vezu što se tiče komunikacije i iskreno ne vidim kako bih se, uza sve ovo, mogla s njime nastaviti kretati u smjeru nečega više od prijateljstva.
Problem je što mi se i dalje sviđa iako znam da ne može dobro završiti i iako znam da zaslužujem bolje. Odlučila sam promijeniti fakultet i moram ponovno izaći na maturu, što će mi oduzeti mnogo vremena, a ne želim ga trošiti na to da ponovno nekog muškarca moram učiti osnovama komunikacije. Strah me i općenito ulazaka u veze jer imam osjećaj da će se na kraju završiti tako što dopuštam osobi da me tretira kako želi samo da bih održala “mir” u vezi.
Odgovor
Hvala ti na otvorenom, iskrenom i detaljnom upitu iz kojega prije svega mogu iščitati da si osoba sklona promišljanju i samorefleksiji, što su zasigurno tvoje jake strane. Prije svega, imam ti potrebu čestitati na odvažnosti i hrabrosti što si izašla iz toksične veze u kojoj si se osjećala ugroženom i neispunjenom. Nije nimalo lako osvijestiti tako neugodne osjećaje kao niti donijeti odluku o prekidu veze. Ti si uspjela i jedno i drugo i stoga trebaš biti ponosna na sebe.
Tvoj je trenutačni problem osoba koja ti se sviđa, no istodobno uviđaš neke njegove strane koje te uznemiruju i stvaraju ti nelagodu. Život bi nam zasigurno bio jednostavniji kada bi odnosi s drugima bili „crno-bijeli“ jer bi se tako puno lakše u njih upuštali i iz njih izlazili, no, nažalost, stvari nisu tako jednostavne. Upravo suprotno, u svakoj osobi i u svakom odnosu možemo uvidjeti neke pozitivne, ali i neke negativne strane, a ono što određuje da li želimo biti dio tog odnosa upravo je omjer pozitivnog i negativnog. U tvom slučaju – zajednički interesi, razmišljanja i slična iskustva s osobom B pridonijeli su razvoju romantičnih osjećaja, no istodobno njegova nepouzdanost, sklonost rizičnim i impulzivnim ponašanjima od samog početka ti stvaraju nelagodu i (opravdano) signaliziraju opasnost. Uz to, obrasci ponašanja koji te podsjećaju na bivšeg dečka i manjak kvalitetne komunikacije pojačavaju tvoj unutarnji alarm da ovo nije vrsta odnosa kakvu želiš. Navodiš da je problem u tome što ti se osoba B i dalje sviđa iako si svjesna njegovih negativnih strana. To je potpuno razumljivo, svi smo katkad poželjeli imati prekidač kojim ćemo samo isključiti emocije koje osjećamo, no, ponovno nažalost, ni tu stvari nisu tako jednostavne. Tvoja je prednost u tome što si nedavno prošla kroz slično (i puno kompliciranije) iskustvo – unatoč osjećajima prema bivšem dečku odlučila si prekinuti odnos za koji si procijenila da nije u skladu s tvojim vrijednostima i očekivanjima. Vjerujem kako si iz tog iskustva naučila da su prekidi, koliko god bili bolni, prilika za osobni rast i razvoj te iz svake veze nešto naučimo o sebi i o onome što zapravo želimo i čemu težimo. Jednako tako, i ovo iskustvo može ti poslužiti kao potvrda da se na vrijeme zaštitiš od potencijalno toksičnog odnosa. Vjerujem kako te trenutačna situacija zbunjuje i čini neodlučnom, no dobro je što si na samom početku uvidjela i osvijestila vrlo važne spoznaje o osobi koju vidiš kao potencijalnog partnera. Također, svjesna si kako zaslužuješ partnera koji će te cijeniti, poštovati, uvažavati, na kojega ćeš se moći osloniti i pouzdati te uz kojega ćeš se osjećati sigurno i voljeno. To su temelji na kojima se grade kvalitetni i zdravi odnosi, a kada temelji izostaju – teško možemo očekivati da će gradnja biti uspješna. Kada se zaljubimo i počnemo gajiti osjećaje prema drugoj osobi, težimo da nam ono što osjećamo bude uzvraćeno, a da bi odnos bio uspješan potrebna je obostrana spremnost na ulaganje u njega, kao i na kvalitetnu komunikaciju. Opravdano ne želiš trošiti vrijeme na to da nekoga učiš osnovama komunikacije jer to i nije tvoja odgovornost. Svaka osoba u vezu nosi dio svoje odgovornosti, a osobna odgovornost, između ostalog, znači spremnost na jasnu i iskrenu komunikaciju uz poštovanje i uvažavanje mišljenja druge osobe. Tvoja odgovornost leži u tome da od početka postaviš jasne granice i iskomuniciraš što je za tebe prihvatljivo, a što nije te koja si ponašanja spremna tolerirati, a koja su ti neprihvatljiva.
Zapamti, osjećati mir u vezi znači osjećati se sigurno, opušteno, voljeno i uvažavano jer to čini temelj zdravog i kvalitetnog odnosa koji zaslužuješ i na ništa manje od toga ne trebaš pristati. Trenutačno te čeka važno razdoblje za tvoju budućnost i ostvarenje planova i stoga je važno da se posvetiš sebi i svojim uspjesima, a istodobno budeš otvorena za nove prilike i poznanstva koja ti mogu biti izvori podrške i potpore.
Ana Goleš Juriša, psihologinja
