Pismo roditelja
Prije godinu dana od nas je otišao otac moga djeteta. Moj sin sada ima devet godina i otac kupuje njegovu ljubav skupim i neprimjerenim darovima za njegovu dob (iPhone, kvad, markirana roba), nema stalne prijatelje, mene uopće ne sluša, izbjegava obveze, jedva čeka dane kod oca jer se tamo voze luda vozila, luduje… Bojim se za njegovu budućnost, a bojim se rješavanja putem institucija, katkad su to borbe s vjetrenjačama! Hvala Vam što ste pročitali moju poruku, lijep pozdrav,
X
Odgovor
Draga čitateljice,
proces razvoda izrazito je težak za roditelje, a tako i za djecu. Često dolazi do nesuglasica kod usklađivanja odgojnih postupaka, a za savjetovanje o tome uvijek se možete obratiti nadležnom timu u HZSR-u. S obzirom na to da je prošlo tek godinu dana, vjerujem da će se s protekom vremena neke stvari mijenjati, nadam se nabolje. Naravno, ako Vas nešto zabrinjava i bojite se za sigurnost svoga djeteta, onda ste dužni obavijestiti socijalnu službu.
Djeca ne vole pravila i granice, premda su nužna za njihov zdravi razvoj. Skloni su pružati otpor roditelju koji postavlja čvršće granice. No ohrabrujem Vas da to i dalje činite, za njegovu dobrobit.
E, sad, postavlja se pitanje kako Vaš sin funkcionira u drugim okruženjima, poput škole ili u kontaktu s prijateljima i/ili širom obitelji. Primjećuju li i oni negativne promjene? Savjetovala bih Vam da se obratite školi kako biste dobili detaljniji uvid u njegovo funkcioniranje u svakodnevici.
Poželjno je da se dječak veseli odlaziti kod oca, a prirodno da način na koji s njim provodi vrijeme nije jednak kao vrijeme koje provodi s Vama. Različitosti u odgojnim stilovima vidimo u načinima komuniciranja očeva i majki s djecom, u igrama u kojima očevi više potiču nepredvidivost, tjelesno stimulirajuće i pobuđujuće, potičući kompetitivnost, a majke su općenito brižnije i sklone oprezu. Očevi u većoj mjeri potiču neovisnost, a majke osjećaj zaštićenosti. Zdrava ravnoteža i jednog i drugog pristupa idealna je za razvoj djeteta.
Vjerujem da se dani koje provodite ss svojim djetetom često svode na odrađivanje školskih i drugih obveza, a onda je to uistinu puno „moranja”. Pokušajte organizirati svoje vrijeme tako da provodite više vremena u aktivnostima kojima možete zajedno sudjelovati, a u kojima bi Vaš dječak uživao. Pokušajte što manje kritizirati, a što više ohrabrivati i gratificirati. Događa se da zaboravljamo pohvaliti, ali rijetko zaboravimo kritizirati. Redovito mu ponavljajte koliko ga volite i koliko Vam je važan odnos s njim. Sigurna sam da je ovo samo jedna teška faza, a što s obzirom na sve opisano nije iznenađujuće.
Ako budete trebali dodatnu pomoć, psihološko savjetovanje možete ostvariti u okviru Obiteljskog centra.
Tamara Milovanović, psihologinja
