Pismo
Problem sa starijom srednjom kćeri koja je završila 5. razred. Ima problema s obvezama koje bi trebala obavljati kako kod kuće, tako i u školi. U školi redovito dobiva bilješke profesora zbog nepoštivanja reda u učionici. Ocjene su prilično loše. Ima smanjenu koncentraciju. Često zadatke ne obavlja do kraja. Lako odustaje.
Odgovor
Poštovana,
u Vašem opisu prepoznale bi se vjerojatno mnoge obitelji sa školskom djecom, a moguće je i da bi kod svakog djeteta uzrok poteškoćama bio različit. Svakako je važno biti pozoran na sve ono što nam djeca direktno ili indirektno svojim ponašanjem poručuju, kako bismo prepoznali promjene i na potencijalne probleme što prije reagirali. Poteškoće koje primjećujete kod svoga djeteta mogu biti povezane s manjkom motivacije, razvijenim, odnosno nerazvijenim radnim navikama i vještinama učenja, manjkom upornosti i osjetljivošću na neuspjeh, poteškoćama vezanim uz pažnju, ali jednako tako mogu upućivati na to da se s Vašim djetetom događa nešto na emocionalnom planu i/ili u odnosima s drugima. Da biste zaista saznali što se događa i na najadekvatniji način pomogli svojoj kćeri, polazišna točka svakako može biti (kontinuirani) razgovor s njom da biste saznali kako se osjeća u školskom i obiteljskom okruženju, što je brine, čemu se veseli i što je zanima, kako ona vidi svoju situaciju. Jednako tako, puno toga saznati možemo promatrajući djecu u interakciji s vršnjacima, kao i u nekim aktivnostima koje nisu vezane uz školu. Možda Vaša kći ima poteškoća sa školskim gradivom, ali se može bez problema fokusirati na omiljenu seriju, zapamtiti tekst u pjesmi najdražeg pjevača, odlaziti redovito na trening ili glumu? Također, važno je razmijeniti svoja opažanja i brige s učiteljima, školskim psihologom, odnosno s ljudima koji vide Vaše dijete u školskom okruženju. Roditelji i škola važni su partneri u pružanju podrške djetetu, da razmijenjujući svoja iskustva i opservacije prošire razumijevanje toga što se s djetetom zbiva i kako najbolje odgovoriti na njegove potrebe i eventualne poteškoće. U svakom slučaju, od pomoći je pred dijete postaviti male izvedive korake, one za koje znate da Vaša kći može ostvariti, u čemu može biti uspješna, a što joj može pojačati samopouzdanje i smanjiti frustraciju zbog neuspjeha. To uopće ne moraju biti zadaci vezani uz školu ili kućne dužnosti, već nešto što je zanima, a ipak traži fokus i ustrajnost. Ako ipak procijenite da se te poteškoće ne smanjuju i da i Vi trebate podršku u nalaženju najboljeg načina pružanja pomoći svojoj kćeri, svakako se obratite psihologu uz kojega možete proširiti perspektivu u potrazi za najboljim.
Srdačno,
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
