Pismo roditelja
Kći ima osam godina, u školi je povučena, ne javlja se sama iako zna odgovore, ne zna se izboriti za sebe. Npr. u redu čeka dar sv. Nikole, dođe druga curica i ugura se ispred nje, ona samo pogne glavu i šuti (poslije mi se na to požali), kod kuće eksplozija riječi, svađa i kontra. Trudim se objašnjavati kako se lijepo ponaša, zašto nije lijepo biti lakom i gramziv (koji god dar da kupim za neki rođendan njezinim prijateljicama, ona ga želi zadržati, ako ne vidim, uzima slatkiše iz poklon- vrećica (u kući imamo ladicu punu slatkiša i najčešće završe u smeću, pogotovo gumeni bomboni jer otvori paket i baci ih), na svaku molbu ili razgovor drsko odgovara; odnos je grozan i zbog nje se i suprug i ja često svađamo. Dijete smo dobili uz potpomognutu oplodnju i nažalost nema dana da ne požalim što sam se u to upustila jer jednostavno mislim da ne može svatko biti roditelj (ja očito nemam tih sposobnosti). Nažalost, sve se svodi na vikanje i svađu. Pokušali smo i sa savjetovanjima, no savjeti su prilično plastični i kao da su za idealne uvjete, a ne životni jer u tim savjetima nakon što se roditelj smiri i odbroji do deset te pristojno i smireno porazgovara s djetetom, ono se trenutačno pretvori u poslušnog anđela, dok meni kći na moju jednu vraća deset svojih rečenica. Naprosto me strah što će biti s petnaest godina.
Odgovor
Draga mama,
hvala Vam što ste se javili. Mogu vidjeti da Vam je teško. Situacija koju mi opisujete djeluje prilično stresno i zahtjevno, to više što je riječ o kontinuiranim izazovima koji utječu na cijelu Vašu obitelj. Želim da znate da niste sami. Biti roditelj, iako vrlo ispunjavajuća, ujedno je i jedna od najtežih uloga koje u životu imamo. Kada govorimo o odnosu koji roditelj razvija s djetetom, situacija nije nikada linearna, niti jednostavna. Na to kako ćemo odgajati svoju djecu utječu i naša vjerovanja i ideje o tome kakav roditelj želimo biti, ali s druge strane i karakteristike našeg djeteta, okolinski uvjeti (na koje katkad ne možemo utjecati) i brojni drugi čimbenici.
Iako u odnosu ne sudjelujemo samo mi, važno je osvijestiti da je odgovornost za odnos roditelj – dijete još uvijek prvenstveno na roditelju (naravno, dok su djeca mala). Kao roditelji, osim što skrbimo i odgajamo dijete, imamo i zahtjevan izazov osvijestiti svoje unutarnje dileme, raditi na njima i prepoznati koja nas razmišljanja sprječavaju u tome da u roditeljstvu uživamo onako kako bismo htjeli. Stoga, u nastavku Vam donosim savjete kako da se prvenstveno usmjerite na sebe i svoj osobni razvoj, a zatim nekoliko savjeta koji se direktno tiču odgoja i odnosa s djetetom. Upoznata sam s Vašom stranom priče, stoga Vam mogu dati puno više savjeta koji se tiču direktno Vas. Ponašanje kćeri, iako ga opisujete, ne mogu u potpunosti razumjeti jer ne znam kako ona doživljava cijelu dinamiku, stoga ću se u svom odgovoru manje usmjeriti na to. Nadam se da će Vam to odgovarati i da će Vam neki od savjeta koristiti.
Pišete mi da žalite što ste postali roditelj, unatoč trudu koji ste morali uložiti da biste kćer dobili. Mogu Vas razumjeti. Nije lako, zar ne? Često nije onako kao što smo očekivali, a onda još i kada se počnemo osjećati loše zbog toga, javlja se krivnja koja samo pogoršava cijeli proces. Razumljiv je to turbulentan proces koji se događa u roditelju kada je teško. Niste sami u tome. Voljela bih da imate na umu da nam teški životni trenuci i stalni izazovi nekada znaju zamagliti misli. Stoga bih Vas pozvala da najprije pokušate razumjeti što se s Vama događa, kako biste onda svjesnije i racionalnije mogli pristupiti kćeri. Za početak, napravite popis. Napišite razloge zbog kojih ste željeli postati majka. Nakon toga, među tim razlozima označite ono što imate trenutačno u životu. Odgovorite si na pitanja: Što je lijepo u onome što imam? Što me u tome ispunjava? Vjerujem da ćete vidjeti da nije sve tako crno i da neke pozitivne aspekte odnosa s djetetom sigurno imate. Za ono što trenutačno nedostaje, pokušajte se upitati sljedeće: Što ja mogu učiniti da poboljšam te aspekte? Što bi meni trebalo da se osjećam bolje i da mogu kvalitetnije raditi na odnosu s djetetom? Kada utvrdite svoje potrebe i mogućnosti, pokušajte napraviti plan onoga što možete iduće učiniti. To mogu biti i sasvim mali koraci (npr. ako utvrdite da Vam treba malo vremena za sebe, jedan korak može biti otići prošetati 30 minuta dnevno da si malo razbistrite um; ili ako Vam je potrebna veća suradnja sa suprugom, jedan korak može biti dogovoriti vrijeme za razgovor s njim).
Pišete da nemate sposobnosti da budete roditelj. To je teška i bolna optužba. Koliko ste uvjereni u to? Koji su Vam dokazi da nemate potrebne sposobnosti? Mogu li se ti dokazi nekako drukčije protumačiti? Koji su Vam dokazi da imate sposobnosti? Zapišite odgovore na papir i zatim ponovno procijenite koliko vjerujete u to da niste sposobni. Ja Vam mogu reći da jeste sposoban roditelj! Jer biti sposoban roditelj znači prepoznati kada je teško, kada metode i odnos zapinju i tražiti pomoć. Sposobni roditelji nisu oni koji lagodno prolaze kroz izazove, već oni koji znaju prepoznati da sadašnje metode pri izazovima ne pomažu i tražiti druge načine kako ostvariti odnos i suradnju s djetetom.
Dalje, voljela bih da razmislite o tome koje su to konkretne situacije koje Vas uznemiruju te kako te situacije interpretirate. U nastavku Vam šaljem tablicu koju možete popuniti kako biste bolje razumjeli na koji način reagirate u određenim situacijama te zbog čega to činite. Navela sam Vam i primjer kako bih Vam olakšala ispunjavanje (primjer je dan prema iskustvu s roditeljima s kojima sam se znala često susretati).
OKIDAČ (situacija koja me uznemirila) | MISAO (što mi je prošlo kroz glavu u tom trenutku) | OSJEĆAJ | REAKCIJA |
Npr. svađa s djetetom oko pospremanja | Ne sluša me. Ja nisam za ovo. | Tuga, krivnja | Vikanje, kazna, poslije ispričavanje i popuštanje |
Pitanja za pomoć: Koje me situacije izbacuju iz takta? Na koga sam se posljednje ljutila/vikala? Što se dogodilo? Kako sam se osjećala? Što sam pomislila? Kakav mi je tada bio dan? Jesam li ipak mogla učiniti nešto drukčije?
Što primjećujete? Koje su to misli koje dominiraju? Jesu li one vezane uz Vaše dijete ili uz Vas – uz to kako sebe doživljavate? Razumijevanje onoga što se događa te što nas u određenim situacijama zapravo uznemiruje, put je ka prihvaćanju i promjeni. Jednom kada osvijestite što se to događa u pozadini, možete tome doskočiti kao problemu na kojem je potrebno raditi. Neki od savjeta koji Vam mogu pomoći kako da odreagirate u određenoj situaciji, jesu:
- Pratite okidače – povećajte razumijevanje situacija i reakcija.
- Prihvatite neugodne osjećaje – nema smisla boriti se protiv njih jer oni su ionako tu.
- Izmaknite se iz situacije i ponovno vratite nakon 10 – 15 minuta ako je osjećaj preintenzivan.
- Ponovno procijenite situaciju – upitajte se: Mogu li možda drukčije gledati na ovu situaciju? Kako moj suprug gleda na ovo? Što bih rekla svom dragom prijatelju da se njemu ovo dogodi?
- Pripremite si karticu za suočavanje – napišite si na papir umirujuću izjavu, poput: Ovo nije krizna situacija. Mogu se nositi s time. Povezujem se s kćeri.
Kada pokušam razumjeti ponašanje Vaše kćeri, prepoznajem veliku razliku između toga kako se ponaša u školi i kako se ponaša kod kuće. Rekla bih da je njezino ponašanje pokušaj traženja pomoći i traženja svojega mjesta unutar određenih odnosa. Kada i Vi sagledate njezino ponašanje kao pokušaj snalaženja u današnjem zahtjevnom društvu, mijenja li Vam to perspektivu? Dječje ponašanje obično je način na koji traže pomoć i podršku, a ne način na koji provociraju. Čini mi se da joj u školi nije lako (s obzirom na situacije koje navodite). Rekla bih i da ima povjerenja u Vas i želi Vašu podršku, čim Vam te situacije ispriča (to ujedno govori i o Vašim sposobnostima, zar ne? Jer da nema povjerenja u Vas, ne bi Vam ni prišla). Pokušajte raditi na tome da se povežete s njom, da pokušate razumjeti što joj treba i kako joj Vi možete pomoći u tome. Pristupite joj kao što biste pristupili prijateljici koja ima određen problem – s razumijevanjem i spremnošću da je saslušate i da joj pomognete razumjeti kako se osjeća.
Što se tiče slatkiša, maknite slatkiše iz ladice i dogovorite se za neki način dobivanja slatkiša. Odite zajedno u šetnju i kupite jedan slatkiš koji ćete podijeliti. Neka to bude vrijeme za druženje i njegovanje odnosa. Kupujte zajedno darove za rođendan i izbjegnite kupovanje slatkiša prijateljima ako je to njoj izazovno.
Sa suprugom probajte naći neki način kako da budete partneri. Odredite zajedničke metode i način na koji ćete pristupiti kćeri i budite dosljedni u tome. Djeci trebaju jasne granice, struktura i dosljednost. Ako Vi i partner niste suglasni u odgoju, dijete to osjeti pa je i razumljivo da bude zbunjeno i frustrirano.
Vjerujem da će biti sve dobro. Puno se roditelja danas suočava s brojnim izazovima, i to što Vam je teško nikako ne znači da radite nešto krivo ili da niste za to. Roditeljstvo je proces zajedničkog sazrijevanja i pokušaj da pronađete najbolji način kako da zajedno surađujete. Svjesni ste izazova i aktivno ste pristupili tome. Za to je potrebna hrabrost i motivacija, i svaka Vam čast na tome.
Sretno, uz Vas sam!
Ana Đorić, psihologinja