Pismo
Pozdrav, imam 21 godinu, inače sam prilično sramežljiva i introvertirana osoba i nemam uopće prijatelja. Dosta me to muči jer se bojim da ću zbog toga biti odbačena. Nisam nikada bila u vezi i bojim se da će me netko osuđivati zbog toga, što me to čini anksioznom i tužnom jer se nemam kome obratiti niti provoditi vrijeme zajedno. Što da radim?
Hvala!
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti što si podijelila svoje misli i osjećaje. Željela bih da znaš da je to što prolaziš kroz sramežljivost, osjećaj osamljenosti i strah od odbacivanja nešto s čime se suočavaju mnogi, kako tvoji vršnjaci, tako i stariji, odrasli ljudi, što naravno nikako ne umanjuje osjećaj boli i težine.
Prvo ti želim reći da je potpuno u redu biti introvertirana osoba i nemati puno (ili nijednog) prijatelja u ovom trenutku. To ne znači da s tobom nešto nije u redu.
Umjesto površnih društvenih interakcija i kontakata, ti možeš težiti stvaranju dubljih i smislenijih odnosa s ljudima, što bi moglo značiti da je društveni život prilagođen tvojim potrebama. Kako ti se to čini?
Razmišljam kako prijateljstva i veze nisu utrka. Stvaranje odnosa je proces u kojem svatko napreduje u vlastitom ritmu. Vrijednost osobe ne bih mjerila time je li netko (ili nije) bio u vezi. Ljudi često pogrešno misle da moraju ispuniti neka pravila ili očekivanja okoline o tome kada bi trebali imati prijatelje ili partnera, ali stvarnost je takva da svatko uvijek ima svoj jedinstveni put.
Tvoj strah od osude mogu razumjeti, ali možemo razmisliti zajedno – ako netko zaista osuđuje drugu osobu samo zato što nije bila u vezi, je li to osoba s kojom bi htjela imati blizak odnos? Ja nekako razumijem da se bliskost gradi na razumijevanju, prihvaćanju i autentičnosti, a ne na ispunjavanju društvenih očekivanja. Jedna digresija, kada govorimo o strahu od osude drugih. Često možemo misliti da nas netko promatra, procjenjuje, osuđuje… međutim, ljudi su prilično površni i često su orijentirani isključivo na sebe, tako da nas u većini slučajeva i ne primjećuju, na sreću!
Kada se čovjek osjeća usamljeno, to zbilja može biti teško, no usamljenost nije trajno stanje – to je nešto što možeš, ako želiš, postupno mijenjati.
Uzmi u obzir da tvoja vrijednost nije određena brojem prijatelja ili iskustvom u vezama. Pokušaj biti blaga prema sebi i prepoznati sve svoje pozitivne osobine – što voliš kod sebe? Što te zanima? Koje su tvoje snage?
Moje je iskustvo da se osobe poput tebe (kakvom se opisuješ) mogu usmjeriti na zadatke s velikom predanošću. To je tvoj golem resurs. Osim toga, mnogi introverti se izražavaju kroz umjetnost, pisanje ili neke druge inovativne ideje jer rad u osami omogućuje dublju povezanost s vlastitim mislima i osjećajima. Nadalje, smatram da sposobnost introspekcije introvertima omogućuje razvijanje emocionalne otpornosti jer su svjesni svojih unutarnjih stanja i pronalaze odgovarajuće načine za suočavanje sa stresom i izazovima. Emocionalna otpornost značila bi sposobnost nošenja s izazovima, pri čemu ostajemo stabilni i nastavljamo normalno funkcionirati.
Jesi li razmišljala o pridruživanju nekoj aktivnosti koja te zanima (tečaj, hobi, volonterska grupa) gdje ćeš prirodno dolaziti u kontakt s ljudima koji dijele tvoje interese. Često tako nastaju značajna prijateljstva.
Prijateljstva i odnosi se ne stvaraju preko noći. Katkad je potrebno vrijeme da pronađeš ljude s kojima ćeš kliknuti, ali to ne znači da to neće doći. Fokusiraj se na vlastiti rast, istraživanje onoga što te zanima i budi radoznalost u tebi – prirodno ćeš na tom putu sresti ljude koji će cijeniti tebe baš takvu kakva jesi.
Korak po korak, možeš izgraditi ispunjeniji društveni život, na način koji tebi odgovara.
Ana Fabijan, psihologinja
