Pismo
Bok, prvo imam potrebu reći da mi je ovo prvi put da se uopće obraćam nekome u vezi sa svojim problemima. Kada govorim o svojim osjećajima jako se teško izražavam, ali ću se potruditi objasniti u čemu je problem. Prije nekoliko godina upisala sam se na fakultet i naizgled je sve počelo super, obitelj me podržava i pomaže mi, a ja moram samo učiti. Međutim, osjećala sam u sebi da bih morala početi nešto raditi i ja, jer želim bar dio tog tereta skinuti s roditelja, što je sve na kraju (nakon tri provedene godine na tom fakultetu) rezultiralo tome da taj faks totalno propadne i da izgubim pravo na školovanje. U svemu tome imala sam loše odabire nekakvih privremenih ljubavnih partnera, koji su me dodatno izbacili iz takta i povrijedili. Okej, novi faks sam upisala i započela sve iz početka, ali u tom se novom okruženju nisam snašla jer, iskreno, nisam ni probala, mogla bih reći da u godinu i pol studiranja na novom fakultetu nisam nikome ni dala priliku. Osim toga, počela sam se povlačiti u sebe, iz dana u dan sve više, prijatelji koje sam imala polako nestaju jer sam prema njima hladna, obitelj isto tako sve manje razgovara sa mnom. Osjećam se kao da ništa u životu ne radim dobro i kao da ništa ne znam, osjećam se beskorisnom, sve što radim ili sam počela raditi, kao što je novi fakultet, ne ide i ne da mi se. Napokon se pojavio i neki potencijalni dečko, koji mi se sviđa, ali i prema njemu sam već nesvjesno ispala hladna. Osjećam se izgubljeno, usamljeno i tužno, ljude oko sebe sam povrijedila jer se ne znam nositi sa svojim problemima i rješavati ih. Trenutačno sam u crnim i negativnim mislima, želim samo biti sama i ne raditi ništa. Želim da se to promijeni, ali ne znam što da promijenim i kako. Unaprijed hvala što ste ovo bar pročitali jer mene više nitko ne želi ni čuti ni slušati.
Odgovor
Prije svega, pohvaljujem Vašu inicijativu da se nekome obratite i što ste baš izabrali ovu platformu koja otvara prostor za otvoreno i slobodno izražavanje o problemima koji Vas u ovom trenutku života muče. Naravno da nije jednostavno govoriti o svojim osjećajima, niti pronaći odgovarajuće riječi koje bi opisale stanje u kojem se nalazite. Međutim, to sigurno može biti početak promišljanja o sebi, a što može rezultirati nekom novom idejom koja će za Vas imati smisla u budućnosti.
Sasvim je u redu napraviti kratku analizu prošlih događaja, ali i donesenih odluka koje sad mislite da nisu bile baš najbolje za Vas. Ne znam baš kako ste mogli predvidjeti da će potreba da financijski sudjelujete u troškovima studiranja imati za posljedicu da izgubite pravo na školovanje. Nije se moguće vratiti u prošlost i promijeniti tijek događaja, ali se možemo usmjeriti na sadašnjost i budućnost i krenuti iz početka. Vi ste upravo to i napravili, započeli ste novi studij i na taj način ste samoj sebi dali šansu da pronađete svoj put, ali pritom se, kao što kažete, niste snašli i sada osjećate da nigdje ne pripadate i da nemate snage za nastavak. Umjesto prihvaćanja situacije i prilagođavanja, čini se kao da ste se „zaledili“ u nekom emocionalnom stanju bespomoćnosti i izgubljenosti, što sigurno nije nimalo ugodno.
Upravo sada bi bilo dobro vrijeme za psihoterapijski razgovor koji bi Vam omogućio „zatvaranje“ nekih životnih poglavlja i otvaranje novih svrsishodnih planova za budućnost. Nakon kriznih razdoblja imamo mogućnost naučiti jako puno o sebi i svojim potrebama, koje svakako trebamo uvažiti, ali i prepoznati svoje snage i sposobnosti. U isto vrijeme mogli biste promisliti o tome kako obnoviti odnose s prijateljima i obitelji, možda u svom okruženju pronađete barem jednu osobu u koju imate povjerenja i s kojom možete podijeliti svoje osjećaje. Nije to samo zbog toga što osamljenost i prekid komunikacije stvara osjećaj potpune izolacije i besmisla, već i zbog toga što ćete doživjeti olakšanje kada shvatite da je nekome stalo do Vas i da Vam želi pomoći. Razumljivo je da ste se željeli odmaknuti od svih i svega, ali pretpostavljam da je došlo vrijeme za promjenu i da ste spremni probuditi nadu i uložiti napor u oporavak koji Vam treba.
Anamaria Blažić, psihologinja