Pismo
Dobra večer. Imam 15 godina. Tata i mama su rastavljeni, ali su dobri prema meni. Tata je malo više nervozan i kontrolira sve. Ja sam u fazi da lažem, pa me oni uhvate. Moj je problem što se samoozljeđujem. Tata i mama su to vidjeli. Zadnji put sam uzela žilet iz šiljila i napravila preko dvadeset rezova. Razgovarali smo, počela sam razgovarati sa psihologom, ali ja uopće nisam sretna. Ništa me ne veseli. Stalno mi dolazi da se režem. Mislim da nisam dovoljna ni za koga.
Odgovor
Draga čitateljice,
hvala što ste podijelili s nama što Vam se događa. Mogu zamisliti koliko je teško funkcionirati kad osjećate da Vam nedostaje sreće i kad mislite da niste dovoljni. Samoranjavanje može ukazivati na to da je količina ili intenzitet neugodnih osjećaja, situacija ili sjećanja prilično visok, a time i osjećaj psihičke boli. Dobro je što ste započeli odlaziti stručnoj osobi, odnosno psihologu. Ako niste već, predložila bih Vam da mu/joj svakako spomenete samoranjavanje kako bi Vam mogao/la pomoći s tim. Vjerujem da Vam trenutačno razgovor ne donosi promjenu koju trebate i tražite, no ohrabrila bih Vas da date priliku tome i određeno vrijeme za otkrivanje onoga što izaziva takvu bol, i da postupno pokušate doći do ugode i zadovoljstva. Kao i kod fizičkih poteškoća i boli, tako je i psihički potrebno neko vrijeme da se osoba rehabilitira i zacijeli. Na web-stranicama „kako si?“ pronašla sam članak (https://www.kakosi.hr/2021/02/23/samoozljedivanje-kako-pomoci-sebi-i-drugima/ ) koji Vam možda može pomoći da isprobate neke načine za nošenje s neugodnim doživljajima kao zamjenu za samoranjavanje.
Iz Vaše poruke sam razumjela da imate podršku roditelja, no da zbog određenog razloga ne možete biti iskreni s njima. Prirodno je da se oni brinu i pokušavaju pomoći (jer im je to uloga), no isto tako je prirodno u Vašoj dobi da im neke stvari ne želite reći. Podržala bih Vas u tome da pokušate podijeliti (kada budete mogli i htjeli) svoje misli i osjećaje s nekim u koga imate povjerenja, jer to može pomoći u tome da se osjećate lakše. Može biti neugodno ili zastrašujuće nešto podijeliti s roditeljima, ali možda će bolje razumjeti što se događa i kako mogu postupiti. Nisam sigurna kako se Vi osjećate vezano uz razgovor s roditeljima i što Vam je lakše ili teže podijeliti s njima, pa bih predložila da se o tome posavjetujete sa svojim psihologom.
Ako budete imali potrebu za razgovorom s nekim, svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete kontaktirati SOS telefon za mlade na broj 116 111.
Nadam se da sam Vam bar malo trenutačno pomogla.
Tea Vehovec, psihologinja