Nemir i tjeskoba

Pismo

Pozdrav, nikad nisam tražila psihološku pomoć, ali već neko vrijeme mislim da mi je potreban razgovor sa stručnom osobom. Osjećam konstantan nemir i tjeskobu, popraćeno fizičkim mučninama, trenutačno vrlo pojačanu jer sam ostala bez posla. Nemam ideja što i kako dalje i u nekoj sam jako ružnoj fazi ekstremno niskog samopoštovanja te što god pomislim da bih možda mogla raditi, u idućoj minuti zaključim da nisam sposobna za to. Također, imam dijete od godinu i pol dana i osjećaj nesposobnosti mi svakako pojačava činjenica što uz dijete ne stižem ništa po kući, a naravno imala sam sto planova kad sam ostala doma. Nisam sigurna pišem li uopće na pravom mjestu pa vas molim da me preusmjerite na neku drugu adresu ako ovo nije tema za vas. U svakom slučaju, molim savjet/prijedlog gdje bih mogla odlaziti na razgovore sa psihologom, trenutačno si, nažalost, ne mogu priuštiti plaćanje. Hvala.

Odgovor

Prema onome što opisuješ, za početak moramo imati na umu da se nalaziš u stresnom životnom razdoblju. Gubitak posla objektivno je stresna okolnost koja će kod većine ljudi izazvati neugodne emocionalne reakcije pa je anksioznost, barem do određene mjere, sasvim očekivana. Obično će biti izraženija ako si i inače pojačane sklonosti k anksioznosti. Jednako tako, kao što primjećuješ, stresna razdoblja imaju potencijal poljuljati naše samopouzdanje. Zbog negativnih iskustava koja su u danom trenutku u fokusu, možemo smetnuti s uma postojeća pozitivna iskustva. Na tom tragu, potaknula bih te da se pokušaš prisjetiti upravo onih situacija za koje si nekad mislila da ih nećeš svladati, a na kraju si uspjela. Koje od tvojih osobina i vještina su ti u tome pomogle? Koje su tvoje snage u aktualnoj situaciji? Ako ih ne uspiješ dokučiti, možeš zamoliti nekog od povjerenja da ti u tome pomogne. Svi ih imamo, samo ih katkad izgubimo iz vida ili počnemo previše podrazumijevati. Općenito gledano, promjene i novi počeci nisu jednostavni i treba malo vremena da im se prilagodimo, ali čak i kad nisu planirani, često znaju donijeti nešto dobro. Podsjetila bih te također da je roditeljstvo iznimno velika životna promjena, a djetetovih prvih nekoliko godina života za većinu roditelja prilično stresno. Prirodno je da su briga za djetetove potrebe i razvoj vašeg odnosa na prvome mjestu pa ti stoga preporučujem da odgodiš velike projekte koji nisu hitni do trenutka kada za njih bude više vremena i energije. Za kraj, ne zaboravi voditi računa o svojim potrebama. Budi prema sebi uviđavna i blaga kao što bi, vjerujem, bila prema bliskoj osobi kad bi se našla u istoj situaciji. Pokušaj prakticirati neke opuštajuće aktivnosti koje će ti pomoći regulirati anksioznost, primjerice tehnike disanja. 

Daljnju stručnu pomoć možeš potražiti u okviru zdravstvenog sustava s uputnicom za psihologa koju će ti dati liječnik/ca obiteljske medicine. Naprimjer, Thalassotherapia Opatija ima takvu mogućnost, a možda bi ti odgovarala s obzirom na lokaciju. Možeš se obratiti i nekoj od riječkih udruga i savjetovališta. 

Sretno!

Marina Njegovan, psihologinja

Podijeli s prijateljima
Share on whatsapp
Share on email
Share on facebook
Share on twitter

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content