Pismo
Nemam prijatelja i nikad nisam imao curu, a ni roditelji se ne ponose mnome, a ne ponosim se ni ja.
Odgovor
Dragi mladiću,
iako si napisao vrlo kratak upit mogu iščitati da si trenutačno nezadovoljan različitim okolnostima u svom životu. Navodiš da nemaš prijatelja i da nikada nisi imao curu, a razumijem da je to osobito važno u dobi od 15 godina. Kao društvena bića imamo prirodnu potrebu sklapati odnose jedni s drugima, bilo da je riječ o prijateljskim ili romantičnim odnosima. Nema jasno određene granice kada se „moramo“ zaljubiti ili biti u vezi – neki stupe u prve romantične veze u osnovnoj školi, drugi se spoje u srednjoj školi ili na fakultetu. I jedno i drugo je u redu. Puno važnije od toga kada ćeš pronaći curu jest da to bude iskreno, a ne pod utjecajem okoline ili pritiska društva, što je danas, nažalost, vrlo često.
No to nije uvijek lako postići, osobito u razdoblju puberteta kroz koji trenutačno prolaziš. Mladi tvojih godina često osjećaju pritisak društva – želimo biti što sličniji jedni drugima, a istodobno biti svoji i zadržati svoje „ja“ za koje ni sami nismo uvijek sigurni što želi. Sve to može nas činiti zbunjenima, izgubljenima i nesigurnima u sebe. U svemu tome navodiš da se roditelji ne ponose tobom, a ni ti sam nisi ponosan na sebe. Iskreno mi je žao što se tako osjećaš jer je samopouzdanje jedno od temelja na kojima možemo graditi odnose s drugima – da bi bili dobro s drugima, najprije moramo biti dobro sa samima sobom. Upravo zato bih voljela da kreneš od sebe – sigurna sam da posjeduješ vrijedne i kvalitetne osobine, kao i svatko od nas, samo ih nekada nije lako prepoznati jer smo previše usmjereni na ono što nam nedostaje umjesto na ono čime se možemo ponositi. Za početak možeš isprobati jednu vježbu – na kraju svakoga dana pokušaj prepoznati kod sebe nešto na što si ponosan i to zapiši ovako: „Danas sam ___________i zato sam ponosan na sebe.“ Važno je da pritom razvijaš ponos prema stvarima za koje si se trudio, a ne nužno postigao neki rezultat. Na primjer, ako si puno učio za neki ispit u školi, to je razlog da osjetiš ponos iako možda nisi zadovoljan ocjenom.
Ocjena je samo rezultat, a vrijeme, energija i trud koji si uložio razlozi su kojima se trebaš ponositi. Kroz tjedan dana sagledaj koje su sve stvari kojima se možeš ponositi i u sljedećem tjednu pokušaj ih prepoznati još više. Vjerujem da će ti u početku biti teško, no s vremenom ćeš sve lakše moći uviđati koliko je stvari kojima se možeš ponositi. Tako ćeš početi graditi zdrav odnos sa samim sobom, a samim time i lakše ulaziti u odnose s drugima.
Ako vidiš da ti je preteško samome, razmisli o tome da potražiš kontinuiranu pomoć psihologa – prvi korak si već napravio time što si napisao ovaj upit. I to je jedna od stvari na koje itekako možeš biti ponosan – prepoznao si problem i potražio pomoć! Bravo i samo hrabro dalje!
Ana Goleš Juriša, psihologinja
