Pismo
Morala sam djecu privremeno staviti u Dom, na nekoliko mjeseci jer sam sama, nemam podršku ni od koga, teško je i tražim vrijeme i razgovor s nekime da lakše prebrodim ovo razdoblje.
Odgovor
Sigurno je da je Vaša odluka o privremenom smještaju djece vrlo teška i sasvim je jasno da će Vam trebati puno snage, ali i pomoći kako biste nastavili svoj život s djecom. Ne znam u kakvim se okolnostima života nalazite, ali pretpostavljam da ćete ovo razdoblje života iskoristiti kako biste ponovno „stali na noge“ i omogućili svojoj djeci i sebi pristojan život.
Napravili ste najbolje što ste mogli ako Vaša djeca nisu imala adekvatne uvjete za rast i razvoj ili je postojala bilo kakva opasnost u smislu nesigurnosti okruženja u kojoj su se nalazila. Mislim da je jednoj majci najteža pomisao da su djeca u opasnosti ili nesigurnosti, a u Domu imaju barem siguran smještaj i dobivaju adekvatnu brigu i imaju osigurane životne uvjete.
Najvjerojatnije ste u kontaktu sa socijalnim službama koje bi trebale biti uključene u pronalaženju nekog rješenja za vas i Vašu djecu. Osim što bi Vam trebali omogućiti konkretnu pomoć, možete zatražiti i mogućnost razgovora sa psihologom ili socijalnim radnicima i zajedno s njima krenuti s nekim planom za budućnost. Napisali ste da tražite posao pa je možda upravo to neki početak koji bi Vam omogućio da se osamostalite i omogućite svojoj djeci povratak kući.
Ne znam koliko djeca imaju godina, ali je važno, dok su smještena u Domu, da ostanete u kontaktu s njima i objasnite im da ćete pronaći izlaz za sve. Budući da nije nimalo jednostavno biti odgovoran za djecu i njihov život, možda postoji bilo kakav član obitelji koji bi bio spreman preuzeti dio te odgovornosti i pomoći Vam da podijelite brigu o djeci. Nije lako pitati ljude za pomoć, ali možda u Vašem okruženju postoje ljudi koji bi Vam pružili ruku i pomogli da prebrodite ovu krizu.
Anamaria Blažić, psihologinja
