Pismo
Poštovani, trenutačno imam neke smetnje koje uglavnom utječu na moju svakodnevicu – pored sebe imam osobu koja je vrlo negativna i utjecajna, uza sve to dolaze mi epizode kada se ne želim srediti jer će mi to donijeti sreću (dakle, opsesivne misli), imam misao da mi slušanje pjesama donosi nesreću i uvijek se osjećam užasno kada čujem neku pjesmu… vrlo često pred neki ispit ili situaciju znam napraviti paniku među svima kako bi se sve dobro završilo jer mi se čini kada sam pozitivna i opuštena da mi se to obije i glavu i sve bude užasno i negativno… Molim Vas za odgovor! Hvala
Odgovor
Hvala na tvojem upitu.
Po svemu sudeći upala si u krug tjeskobnih misli koje su posljedično dovele do ritualnih radnji. U tvom slučaju to se odnosi npr. na odbijanje da se sluša glazba koja izaziva pozitivne emocije.
Ti pretpostavljaš da te radnje, odnosno izostanak nekih radnji djeluju protektivno na tebe, odnosno čini ti se da te mogu zaštititi od nekih loših ishoda (poput npr. pada na ispitu). Hm, kako ti ovo zvuči kad pročitaš?
Ne baš dobro, pretpostavljam.
Naime, čini mi se da trenutačno imaš ono što mi psiholozi zovemo – vanjski lokus kontrole. Da objasnim: to ti je ono kada mislimo da netko ili nešto drugo kontrolira naš život, utječe na nas i na naše uspjehe i neuspjehe, a ne mi sami, odnosno naša sposobnost, trud ili inteligencija.
Pod vanjske lokuse kontrole ubrajamo npr. sreću, Boga i slično.
Sve se nekako čini da si izgubila ili još možda niti nemaš dovoljno izgrađenu vjeru i sigurnost u samu sebe i svoje vlastite snage.
Želim ti reći da se naša sposobnost prevladavanja prepreka gradi dan po dan, malo-pomalo. To je nešto što se stječe sazrijevanjem, to se i malo uči, u svakom slučaju to dolazi polako, onoliko brzo koliko dopušta naš self, naša inteligencija, ali i naša osobnost.
Bilo bi puno bolje kad bi se pozabavila umanjivanjem svoje tjeskobe jer bez nje bila bi slobodna u tom rastu samopouzdanja. Malo-pomalo počela bi vjerovati da sama, bez ‘vanjskih pomagača’ ili odmagača možeš nešto napraviti u svom životu. Dakle, usvoji sintagmu da si apsolutno ti sama odgovorna za svoje postupke, bili oni loši ili dobri.
Osim toga, katkad se može malo i pogriješiti, pasti neki ispit. Nije to ništa strašno, dapače, jako puno se uči i iz takva iskustva.
Nastoj ne biti prestroga prema sebi.
Omekšaj.
Bojana Smokvina Jokić, psihologinja
