Pismo majke
Imam osjećaj da više ne znam kako doprijeti do svoga sina koji ima 14 godina. Prije smo imali neki odnos – mogli smo se smijati, razgovarali smo dok idemo autom ili navečer prije spavanja. Ali zadnjih mjeseci povukao se u sebe, provodi sate u svojoj sobi, većinom za kompjutorom ili na mobitelu. Kad ga nešto pitam o školi ili prijateljima, obično odgovori ‘ne znam’, ‘dobro’, ili odmahne rukom i ode. Ako pokušam malo dublje započeti razgovor, često krene ljutnja ili sarkazam, a na kraju završi tako da ja vičem, on se još više povuče i osjećam se očajno. Sve to me jako brine jer imam osjećaj da gubim kontakt s njim i strah me da će se zatvoriti potpuno ili da će tražiti razumijevanje negdje drugdje gdje možda neće naići na dobre utjecaje. Osjećam se nemoćno i pomalo krivo jer ne znam radim li nešto pogrešno. Kako da promijenim naš odnos, da ga ne gušim, ali da opet osjeti da sam tu i da može razgovarati sa mnom?
Odgovor
Poštovana majko,
razumijem da može biti teško i zabrinjavajuće osjećati se udaljeno od svoga sina, osobito u osjetljivoj dobi kada adolescenti često traže svoj prostor i neovisnost, a mnogi ga pronalaze u osamljivanju. Važno je znati da je povlačenje u sebe i zatvaranje često dio normalnog procesa odrastanja, ali isto tako razumijem Vašu želju da ostanete blizu i da ga podržite. U ovom odnosu, kao i o svakom, možemo govoriti i u terminima zadovoljavanja potreba. Stoga je možda važno ukratko navesti neka obilježja adolescencije.
Razdoblje adolescencije gotovo uvijek donese potrebu za vršnjačkom podrškom, prihvaćanjem, razvijanjem osjećaja pripadnosti i zajedništva. Vršnjaci postaju važan izvor socijalne podrške i identiteta, potiču socijalno učenje i razvoj socijalnih vještina. Raste potreba za izražavanjem sebe kroz prijateljstva, zajedničke aktivnosti i uzajamno dijeljenje iskustava. Uloga vršnjaka posebno je važna u smislu potvrde vlastite vrijednosti, a skladne vršnjačke interakcije za samopouzdanje i emocionalnu otpornost.
Stoga, u ovom razvojnom razdoblju, imate zahtjevan zadatak.
Istodobno djetetu trebaju pružiti osjećaj sigurnosti i podrške, ali i prostor za izražavanje vlastite neovisnosti. Važne su jasne granice i pravila, uz istodobnu mogućnost dijaloga i razumijevanja. Vaša toplina i empatija pružit će djetetu emocionalnu stabilnost. Također, prisutna je potreba za poštivanjem vlastite privatnosti koju valja uvažiti.
Pristup s puno strpljenja i smirenosti, bez pritiska na razgovor ili zahtjeva za objašnjenjima, često je dobar put. Katkad je dovoljno samo biti prisutan, pokazati interes, ali ne inzistirati na razgovoru ako dijete nema tu potrebu prema Vama. Dajte mu do znanja da ste tu za njega, da ste spremni slušati kad go on to poželi, bez osuđivanja.
Isto tako, nastojte prepoznati njegove male znakove i interese. Kroz zajedničke aktivnosti ili teme koje ga vesele možete polako obnoviti komunikaciju. Humor i zajednički smijeh koje ste imali prije mogu se ponovno pojaviti u trenucima kad se bude osjećao slobodnije, sigurnije i opuštenije.
Jako je važno da njegujete vlastitu snagu i smirenost jer djeca najbolje reagiraju kad osjete da su roditelji stabilan oslonac. Ako osjećate da situacija postaje prezahtjevna, razmotrite mogućnost uključivanja stručnjaka koji će Vam pomoći u vođenju procesa.
Važno je razumjeti da je promjena u obitelji stalan i prirodan proces. Svaki član obitelji kontinuirano se razvija i mijenja, što utječe na dinamiku odnosa. Vaš sin prolazi kroz fazu odrastanja koja donosi nove potrebe, osjećaje i način komunikacije, a Vaša uloga kao roditelja također se prilagođava tim promjenama.
Obiteljski odnosi nisu statični. Katkad će biti mirnija razdoblja, katkad izazovi koji zahtijevaju prilagodbe i nove načine povezivanja. Važno je ostati otvoren, fleksibilan i osjetljiv na signale koje svaki član šalje jer ta fleksibilnost omogućava da obitelj zajedno raste i nosi se s promjenama. Zajedničkim radom i razumijevanjem moguće je oblikovati nov, dublji odnos koji reflektira trenutačnu stvarnost svih članova.
Ovo je izazovno razdoblje za cijelu obitelj, ali s ljubavlju, strpljenjem i otvorenošću stvarate prostor za obnovu i produbljivanje vašeg odnosa. Vaša briga i želja za povezivanjem velik su korak prema tome.
Sretno dalje,
Ana Fabijan, psihologinja
