Pismo
Pozdrav! Hvala na prilici.
Student sam na Sveučilištu u Rijeci, i četvrta sam godina fakulteta (čitajte međugodina, zapravo između druge i treće), no fakultet koji pohađam me ne zanima. U području je STEM-a, ali sam potpumo izgubio koncentraciju i volju za nastavak studija. Pokušavam se što više osamostaliti od roditelja, jer su oni ti koji su platili zadnje dvije godine fakulteta u punom iznosu participacije (7500 KN), a već zadnje dvije godine im govorim kako ne želim ovo više studirati i vjerojatno neću raditi u toj struci. Njihov odgovor bi uvijek bio „imaš još malo, makni ostale obaveze i riješi faks“. U zadnjih godinu dana završio sam na hitnoj zbog povećanog tlaka, tj. anksioznosti i paničnih napadaja. Ono što zapravo želim, i što radim odmalena, jest baviti se izvedbenom umjetnošću – kazalištem, i želja mi je upisati režiju u Zagrebu. Moji roditelji, pa i stariji brat, to posve odbacuju i tjeraju me da riješim faks i više učim, a zbilja jesam učio, ali ne dovoljno ili dovoljno intenzivno jer me teme i fakultet uopće ne zanimaju. Ne znam više što napraviti, a ove godine moram sve kolegije riješiti kako bih iduće godine imao završni ispit. Radio sam, zarađivao honorarno po kazalištima, vjerujem da bih se samostalno i snašao, ali njihova podrška bi mi puno značila. Bojim se da gubim godine i zdravlje i da nisam fokusiran na ono na što bih trebao, a to je kreativno izražavanje. Uvjeren sam da bih prošao prijamni u Zagrebu, ali, ponavljam, ne mogu bez njihove podrške; financije su najveći problem očito. Svaki put kad razgovaram s roditeljima osjećam se krivim ili imam osjećaj krivnje, ali ujedno shvaćam da je to njihovo ponašanje vrlo narcisoidno i manipulativno. Ne znam jednostavno koji korak napraviti, odustati ili gurati nekako, ne znam. Hvala.
Odgovor
Dragi mladiću,
uspjeh na studiju ovisi o čitavom nizu različitih čimbenika, među kojima su motivacija i zadovoljstvo studijem prilično važni. Čini mi se kao da Vama oboje nedostaje: motivacija koja Vas potiče na učenje, usvajanje novih znanja, stjecanje iskustva i razvijanje sposobnosti u području STEM-a, kao i nezadovoljstvo upisanim studijem. Niste zainteresiran za STEM, niti se time želite baviti, pa je teško očekivati zadovoljstvo onime što na tom studiju dobivate. Vaše su želje, životna svrha, poziv koji u sebi osjećate prilično drukčiji.
Nedostatak motivacije i fokusa doveo je do nekih neželjenih posljedica. Izostanka očekivanog uspjeha na fakultetu odužio je studiranje i kraj nije baš tako blizu (ne mislim vremenski, već sadržajno). Nezadovoljstvo i frustracija se kumuliraju i sve je eskaliralo anksioznim napadom i zdravstvenim tegobama. Čini mi se da se osjećate kao „da ste došli do zida“ i da ste preplavljeni nezadovoljstvom, neodlučnošću i osjećajem bespomoćnosti. Pitate se kako dalje. U svom upitu zapravo već sami navodite neke od mogućnosti: odustati od sadašnjeg studija i krenuti iz početka ili gurati nekako.
Gurati dalje trenutačno se čini jako zahtjevnim. Studirate četiri godine, rok za završetak ispita je ova godina, a broj ispita na koje morate izaći poprilično je velik. Motivacija nije pretjerano visoka, a imate i drugih obaveza i poslova u kazalištu od kojih zbog intrinzične motivacije ne želite odustati. Vjerujem da nije lako dosadašnji rad i angažman samo tako napustiti, to više što Vas roditelji potiču isključivo u smjeru završetka fakulteta. S druge strane, ideja o novom studiju je privlačna, u skladu je s Vašim interesima, unutarnjom motivacijom, vrijednostima. Odmalena se bavite izvedbenom umjetnošću pa pretpostavljam da Vam to daje potrebno iskustvo i prilike za radove koji su dio specifičnih uvjeta za prijavu na studij režije. No ovdje financije i nedostatak roditeljske podrške vidite kao najveći problem, iako vjerujete da se možete snaći sami s obzirom na to da zarađujete honorarno. Pitam ste jeste li sigurni da Vas roditelji u tome ne bi podržali. Možda im niste dovoljno jasno dali do znanja koliko Vam je teško ustrajati u nečem što Vas ne zanima ili koliko Vam je važno područje izvedbene umjetnosti.
Postoji li možda još koja opcija? Nije nemoguće natjerati se raditi nešto što nam se ne da, ako u tome vidimo neki smisao. Tada nam i motivacija raste. Na pamet mi pada još jedna mogućnost – da nakon završenoga preddiplomskog studija upišete diplomski studij režije. Ne znam je li to moguće na Akademiji dramskih umjetnosti, ali na Sveučilištu Vern svakako jest. U tom slučaju diploma sa sadašnjeg fakulteta dobila bi smisao i omogućila vam formalni uvjet za upis, a zadovoljili biste i svoje roditelje, iako to i nije najvažnijeJ. Možda biste sebi tako stvorili prilično realnu priliku za ono čemu težite.
Ne želim da ovo posljednje shvatite kao moju smjernicu. Ovo služi samo kao ideja za razmatranje, kao primjer da postoji više mogućih rješenja (ako ne na akademskom nivou, onda i na hobističkoj razini), a na Vama je da donesete odluku. Nema savršene odluke. Svaka će odluka uključivati i dobiti i odricanja, ali u trenutku kada odaberete svoj smjer i posvetite se njemu, osjetit ćete olakšanje i sigurnost. I za kraj jedan podsjetnik – nitko ne može donijeti odluku osim Vas jer svatko je sam odgovoran za ostvarenje svojih životnih ciljeva!
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
