Pismo
Više ne prepoznajem samu sebe. Nisam više svoja i muči me to što se ne mogu vratiti u normalu. Imam osjećaj da sam izgubila samu sebe i da izgubljeno hodam ovim svijetom. Imate li neki savjet kako se vratiti na staru ja (stara ja bila je sretna, nije se bojala zauzeti se za sebe, voljela se družiti s ljudima i bila je puna energije i motivacije) i izbrisati novu mene koju ne prepoznajem…
Odgovor
Iz tvog je upita očito da se trenutačno nalaziš u razdoblju nezadovoljstva načinom na koji funkcioniraš – primjećuješ promjene kod sebe s kojima se ne osjećaš dobro i zrelo si odlučila zatražiti pomoć. Negativnim promjenama u razini energije, motivacije, interesima i aktivnostima obično prethode događaji zbog kojih se osoba počne osjećati potišteno i tužno. Ne znam što je prethodilo promjenama koje kod sebe primjećuješ, no očigledno je da su ostavile traga i dovele do razlike između toga što trenutačno imaš i želiš. Stresni događaji ili razdoblja mogu u nama izazvati neugodne emocije zbog kojih se počnemo povlačiti i izolirati što dodatno pridonosi nezadovoljstvu na osobnom planu. Pritom je teško ne primijetiti razliku između dana koje provedemo u okruženju s dragim ljudima i radeći stvari koje nas opuštaju u odnosu na dane kada se osamljujemo i bavimo isključivo obavezama.
„Vratiti se na staru ja“ zapravo znači pronaći izvore zadovoljstva i sreće te ponovno uspostaviti ravnotežu u načinu funkcioniranja. Pokušaj razmisliti što se zapravo promijenilo – što si prije radila, a više ne radiš; čime si se bavila; kako si provodila vrijeme; što te ispunjavalo? Zapiši sve aktivnosti na list papira i pokušaj u svoju svakodnevicu postupno uvoditi stvari koje su te veselile. Isplaniraj si dane tako da u svakome bude zastupljena barem jedna opuštajuća aktivnost. To može biti kava s prijateljicom, šetnja u prirodi, odlazak u kino, obilazak dućana… važno je da se pritom osjećaš ugodno jer je postupno uvođenje ugodnih aktivnosti prvi korak k tome da se dogodi promjena na planu kako se osjećaš.
Za kraj ti želim poručiti da „novu tebe“ ne treba izbrisati, već je treba prihvatiti kao jedno životno razdoblje koje te uči cijeniti stvari kojih možda prije nisi bila svjesna, osvijestiti svoje potrebe, kako potražiti pomoć kada je teško, kako ponovno vratiti ravnotežu u život, kako prepoznati da nam treba promjena. Svatko se na svome životnom putu nađe na nepoznatom i krivudavom terenu ili zaluta u slijepu ulicu, no nije problem zalutati – problem je ne potražiti povratak na put kojim smo odabrali koračati. A nekada je upravo izgubljeno hodanje ono što nam treba da bismo pronašli željeni smjer. Na tom putu neka „stara i nova ti“ udruže snage i koračaju zajedno.
Ana Goleš, psihologinja
