Pismo
Muž i ja imamo dvoje prekrasne djece (8 mjeseci i 3 godine, dječaci). On me ne poštuje. Vratili smo se s godišnjeg odmora, ja u ponedjeljak, a on u nedjelju. Danas sam samo nešto raspremila u stanu, nisam stigla sve jer je beba dosta zahtjevna… Ostalo mi je rublje koje sam htjela sutra srediti, a on mi stalno prigovara za rublje koje ostane nepospremljeno u ormar nakon pranja. Danas je došlo do fizičkog sukoba jer nisam više mogla i odlučila sam otići od njega s djecom nazad u Bosnu k njegovoj mami. Uzeo mi je ključeve od auta i rekao da ga on otplaćuje, i da ako odem neka se ne vraćam. Ja bih to napravila, ali prijeti da će se ubiti i ovo i ono… A to mene živcira, jako se trudim da bude čisto, ali uz bebu koja noću ne spava… malo ili nikako, dobro da imam energije. Ne shvaća on mene… očajna sam. Toliko su mi živci slabi da mi smeta plač bebe, zvoni mi doslovno u ušima. Imam osjećaj da me ne razumije. U ljutnji sam mu rekla da ga mrzim. I on meni da skinem lančic zlatni… skinula sam ga. Njemu smeta nered, a ne pomaže mi nikako, rijetko ili nikako… ne znam ni ja… umorna sam.
Odgovor
Draga mlada mama,
na samom početku, važno mi je reći Vam kako je potpuno razumljivo da se u ovakvoj životnoj situaciji osjećate preopterećeno, umorno i iscrpljeno. Briga o bebi i malom djetetu vrlo je zahtjevan posao — i fizički i emocionalno, i zapravo ne staje, od Vas traži stalnu prisutnost i brigu. Ono što osjećate nije znak slabosti ili Vaše pogreške, svi ovi osjećaji ljudski su i govore o tome da Vam treba podrška. A ono što razumijem iz Vašeg pisma jest da Vam najvažnija podrška nije dostupna – ona Vašega supruga. Iz onoga što ste podijelili, zvuči kao da se ne nosite samo s normalnim pritiscima roditeljstva, već i s ozbiljnim sukobima u Vašem odnosu.
Odgajanje dvoje vrlo male djece i više je od posla s punim radnim vremenom. S osjećajem da Vaš partner od Vas očekuje da samostalno vodite i kućanstvo, bez podrške ili suosjećanja, nije neobično da se osjećate očajno i usamljeno. Iz Vašeg opisa zvuči kao da je Vaš živčani sustav u stalnom stanju pripravnosti – kao što i sami opisujete, reakcija na plač vaše bebe znak je velikog stresa, ˝slabih živaca˝, umora i iscrpljenosti.
Mlade majke nakon rođenja djeteta u ranjivom su životnom razdoblju i nije rijetkost da se javi manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost, zbunjenost. A kad na to dodamo sukob s partnerom i nedostatak podrške, onda je razumljivo da iz tog osjećaja želite pošto-poto izaći, pa i tako da napustite supruga. To zasigurno nije laka odluka, odraz je velikog pritiska i potrebe da se stvari promijene.
Riječi “mrzim te” vjerujem da su izašle ne iz mržnje, već iz boli i nesigurnosti. Kad se osjećate tako preplavljeno, pouzdani prijatelji ili članovi obitelji koji mogu ponuditi podršku, praktičnu pomoć ili samo slušati, važan su oslonac, posegnite za njime. Također, u trenucima takve krize, stručna pomoć može biti od velike pomoći. Partnersko savjetovanje oblik je pomoći u kojemu zajednički dobivate podršku u ovom stresnom životnom razdoblju koje se odražava i na Vaš partnerski odnos, i na Vaše roditeljske kompetencije.
Obiteljsko i partnersko savjetovanje besplatno možete dobiti, primjerice, u Udruzi Terra https://www.udrugaterra.hr/savjetovaliste/. No takav oblik zajedničkog savjetovanja podrazumijeva barem osnovni osjećaj sigurnosti koji biste trebali imati sa svojim partnerom. Iz Vašeg pisma razumijem da toga osjećaja moguće više nema, da je ono što se dogodilo između vas ozbiljno, spomenuli ste i fizički incident. Koliko god netko bio pod stresom, nema isprike za povrjeđivanje ili zastrašivanje partnera. Svaki oblik nasilja u vezi nije opravdan.
Vaša sigurnost i sigurnost Vaše djece na prvom su mjestu, uvijek. Postoje mjesta za podršku ženama koje doživljavaju bilo koji oblik nasilja, tu možete dobiti podršku u osiguravanju sigurnosti za sebe i djecu. Besplatnu psihološku i pravnu podršku, primjerice, pruža udruga SOS – centar za nenasilje i ljudska prava https://www.sos-rijeka.org/.
Ne možemo i ne moramo odmah imati sve odgovore. No veliku razliku može učiniti jedan korak – tražiti i dobiti podršku onda kada smo najranjiviji. Nadam se da će Vam ove informacije biti od pomoći.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
