Pismo
Bok. Muči me to što se ne mogu opustiti i vjerovati voljenoj osobi kada mi nešto kaže, već mi mozak i misao traže bilo kakvu zamjerku ili detalj samo da ispadnem u pravu. Kao luđak to tražim i u cijelom me tom postupku nije briga za drugu osobu, kako se osjeća i kako bi se mogla osjećati na kraju cijele priče. Ne znam držati jezik za zubima kada me to stanje “opere” tako da se odmah izlajem. Skužim što sam napravio, ali problem je u tome što onda ostanem u tom „moodu“ bezosjećajnosti i potvrđujem svome partneru neke izjave ili osjećaje kojih tu uopće nema kao da želim namjerno sve sabotirati kako bih mogao sve to krpati. I onda opet sve ispočetka. Ne želim da druga osoba, kojoj je stalo do mene, proživljava svakih nekoliko mjeseci nevjeru, nepovjerenje i kompletnu ludost. Hvala vam na vremenu i lijep pozdrav.
Odgovor
Povjerenje je sastavni dio svakoga kvalitetnog odnosa i to ne samo u intimnim vezama već i u prijateljskim, poslovnim i obiteljskim relacijama. Zašto je onda tako teško uspostaviti odnos povjerenja i zašto je to nekim ljudima teže nego drugima?
Povjerenje se stječe od malih nogu. Volim uzeti primjer malog djeteta koje roditelji često znaju “prevariti” kako bi mu “olakšali” proces odvajanja pa izbjegnu rastanak i ne jave se pri odlasku ili kažu da neki zahvat neće boljeti, a dijete se suoči s boli. To su tek primjeri kako je od početka važno imati sigurnu bazu u kojoj imamo osobe od povjerenja na koje se možemo osloniti kada nam je najteže. Upravo to iskustvo nam daje podlogu i za uspješno uspostavljanje bliskih odnosa u budućnosti.
Ako su nas najbliži iznevjerili i povrijedili, nismo mogli razviti povjerenje prema drugim ljudima. Postali smo osobe koje su uvijek na oprezu i koje drugima daju malo ili ništa, ma koliko netko zaslužio naše povjerenje. Dobra je vijest da se kapacitet za vjerovanje drugima može i naknadno razviti.
Kapacitet za vjerovanje govori i o razini samopoštovanja jer osobe koje cijene sebe znaju što žele od drugih i ono što pružaju njima traže zauzvrat te lakše ostvaruju kvalitetne intimne odnose.
Prema tvojim riječima čini mi se da si svjestan da su tvoje emocije i tvoje reakcije pretjerane i da narušavaju vaš odnos. Je li nešto prethodilo takvim reakcijama ili je vaš odnos oduvijek obojen nepovjerenjem? Jesi li se tako ponašao i u drugim romantičnim odnosima? Imaš li druge bliske ljude i imaš li u njih povjerenja? Odgovori na ta i još poneka pitanja dat će ti djelomično odgovor i zašto u aktualnom odnosu dolazi do takvih reakcija.
Netko će reći da je ljubomora sastavni dio svake veze. Da, određena doza ljubomore prisutna je i normalna. Ali gdje prestaje ljubav i počinje želja za kontrolom? Ono što brine jest obrazac destruktivnog ponašanja u koji upadaš kada se osjećaš nesigurno i ranjivo. To je način na koji se ti štitiš kako ne bi bio povrijeđen, a time nanosiš bol osobi koju voliš. Prepoznaješ li taj obrazac u još nekim odnosima u svom životu?
Čini mi se da si dosta promišljao i smatram da je potrebno raditi na ponovnoj uspostavi povjerenja u ljude oko sebe i na sposobnosti samokontrole u reakcijama straha i ljutnje. Na ovaj način mogao bi otjerati od sebe ljude koje voliš, a čini mi se da si i sam svjestan toga. Na tom putu bi ti dobro došla stručna pomoć kako bi čim uspješnije krenuo u upoznavanje sebe, svojih slabosti i u osnaživanje svojih kapaciteta.
Tamara Milovanović, psihologinja