Pismo
Pozdrav.
Imam problem, ne mogu se nositi sama sa sobom. Ne osjećam se sretno i ispunjeno, koliko god se trudim. Imam bebu od pet mjeseci i trudim se da ne pokazujem osjećaje. Budem često ljuta i tužna. Imam u životu sve, ne brinem se o financijama, imam stan, dobrog zaručnika. Jednostavno, neka tuga. Često sam umorna i nemam puno snage.
Odgovor
Draga čitateljice,
osjećati tugu potpuno je normalno, pa čak i poželjno jer svi naši osjećaji imaju određenu funkciju i važno je prihvatiti ih i prepoznati odakle potječu i što nam signaliziraju.
Ono što prepoznajem kao važnu informaciju jest da si prije nekoliko mjeseci postala majka. To je životna prekretnica. Trenutak nakon kojega ništa više nije isto. Ali upravo dolazak prinove na svijet i promjene koje to donosi dovodi i do različitih, često suprotnih osjećaja.
Pored sreće, nježnosti i ljubavi koju možemo osjećati prema svom djetetu, možemo osjećati i puno negativnih osjećaja.
Za početak, tu je razočaranje jer često naša očekivanja nisu ispunjena. Prirodno je imati određene ideje kako će naš život izgledati, a može nas razočarati ako trenutačna slika nije nalik na zamišljenu. Nadalje, proces žalovanja za nekadašnjim životom jer je to je bio život s puno manje briga i obaveza. Također, partnerski odnos pada u drugi plan kada je beba mala pa nedostaje partner i partnerski odnos kakav je prije bio, a za koji sada nemamo ni vremena, a ni energije.
Najčešće nedostaje sna! Kolike majke su znale reći da ne znaju što ih je pokretalo tih prvih nekoliko mjeseci jer sna sigurno nije bilo u onoj mjeri koja je optimalna za normalno funkcioniranje. Svi znamo da iscrpljenost znači manjak kapaciteta pa se onda i prag tolerancije za frustraciju spušta i dolazi do ljutnje u brojnim situacijama u kojima prije ne bi tako reagirali.
Zvuči li sve to poznato?
E, sad je pitanje kada su se javili osjećaji koje opisuješ i u kojoj mjeri tvoje emocionalno stanje utječe na tvoje funkcioniranje? Imaš li energije za svakodnevne obaveze? Veseli nli te tvoje dijete i uživaš li u vremenu koje provodite zajedno? Izađeš li u šetnju? Jesi li u kontaktu s drugim, bliskim ljudima? Imaš li s kim podijeliti svoje osjećaje? Zna li tvoj partner kako se osjećaš?
Slanje upita je možda samo prvi korak jer bi možda bilo dobro potražiti i stručnu pomoć.
U sklopu KBC-a Rijeka, kao i u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo možeš se naručiti se na psihološku procjenu, a prema potrebi i na tretman.
Naravno, ako želiš, i ovim smo ti putem na raspolaganju te bi uz još dodatnih informacija mogla bolje razumjeti situaciju u kojoj se nalaziš, a onda i dati konkretnije smjernice.
Tamara Milovanović, psihologinja