Napustiti studij ili ne?

Pismo

Poštovani, javljam Vam se ponovno nakon što mi je prvi savjet puno pomogao. Sada mislim da sam upao u depresiju ili neki njen lakši oblik. Zadnjih mjesec-dva svakodnevno razmišljam što bi bilo da napustim studij, hoće li mi se isplatiti i kada. Danonoćno razmišljam o tome što napraviti, odustati ili ne, važem bolje i lošije strane i svaki put dođem do drukčijeg rješenja. Znam da bih sa svojim sposobnostima i uz malo sreće mogao živjeti sasvim solidno, pa i natprosječno kao “običan radnik” jer sam sposoban i vrijedan, za što imam mnoge pohvale, ali, opet, znam da ću imati lakši posao u startu ako završim fakultet. Jednog dana htio bih izmisliti ili otvoriti nešto svoje pa mi se i tu non-stop gomilaju ideje. Sve to traje već duže vrijeme, ja redovito učim, ali eto nekoliko dana prije kolokvija shvatio sam da sam zapravo te sate u kojima sam učio, podsvjesno razmišljao o svemu tome i ništa zapravo nisam naučio tako da sam gotovo siguran da ću predmet ili dva morati ponovno upisati sljedeće godine i da ću morati ostati pola godine ili godinu duže studirati, što mi nikako nije bio cilj. Mislim da sam svega ovoga postao malo prekasno svjestan. Mislim da u životu nije bitno jesi li dr. sc. ili “običan radnik”, bitno je da si zadovoljan sobom i svojim poslom. Samo, ja trenutačno ne znam za što se odlučiti. Što se tiče roditelja, oni su tu isto nekako podijeljeni. Naravno da bi htjeli da se obrazujem i  završim to što sam svojom voljom krenuo, jer su i oni fakultetski obrazovani, a opet razumiju da mi nije lako i pružaju mi potporu i siguran sam da bi mi je pružili i dalje, čak i da napustim školovanje, iako ne bi bili baš najsretniji, i ha-ha. Tako da moj mozak u zadnje vrijeme radi 120 na sat, ali u pogrešnom smjeru. Mislim da sam previše zaglibio u to i ne mogu se sam iščupati. Unaprijed Vam hvala na odgovoru i na pomoći.

Odgovor

Dragi studente i mladiću,

Hvala ti na ponovnom javljanju, povjerenju i korisnoj povratnoj informaciji. Drago mi je i važno čuti da je ovo što pišemo za tebe djelotvorno, da je prepoznato, shvaćeno i da ti je pomoglo.

Čujem da puno razmišljaš o svome budućem životu. Da važeš što bi za tebe značio život sa završenim fakultetom, a što život “bez fakulteta”. Drago mi je čuti da promišljaš o svojim budućim postupcima, da si u odlučivanju pedantan i detaljan, a ne brzoplet i nepromišljen. Ja tu bujicu ideja i zanosa planovima o budućnosti vidim kao jednu kreativnu eksploziju i misaono istraživanje, za koje ne možeš znati gdje će te odvesti. Mislim da si sam i odgovorio na ovo pitanje kad si rekao da svaki put dođeš do drukčijeg rješenja! Smatram to jedinim mogućim putem. Mi nikada ne možemo znati kojim nas cestama život vodi. Ne možemo zaključivati linearno, ako A, onda B. Toga ima u matematici, fizici, možda informatici… Ima li toga u stvarnom životu? Misliš li da ćeš, ako završiš fakultet imati više novaca?! Možda. Ili, isto tako, ako si “običan radnik” imat ćeš manje novaca?! Možda. Razmisli o tim tvojim idejama! Jesu li one nužno takve?!

Život katkad podsjeća na Monopoly. Katkad se osjećamo kao da smo u dva kruga u zatvoru i dopušteno nam je samo promatranje drugih i promišljanje o životu. Kao da smo zapeli. Zapeli u ideji, u kretanju naprijed, u odlučivanju. Kao da su nam ruke vezane. I tada, u novom krugu igre krene otvaranje prilika kao stvorenih za nas. Tada često čujemo: E, da sam znao da ću za svoje strpljenje dobiti ovakvu “nagradu”, bilo bi mi lakše! No pitanje je da li je uvijek stvar u tome da nam bude lakše. Ili je za nas bolje da učimo iz svega što nam se događa?!

Kada se pitaš hoće li ti se studij isplatiti, što pod time misliš? Kako ti vidiš isplativost studiranja? Koju ideju o tome imaš?

Mislim da dobro razmišljaš kada spominješ da je bitno da si zadovoljan onime što radiš. Ako to voliš, bez obzira na obrazovanje koje imaš, širiš entuzijazam i pozitivu, a u takvoj je atmosferi zdravije i produktivnije raditi.

Želim te još pitati – kako bi ti definirao uspjeh? Recimo, za nekoga uspjeti u životu može značiti zaraditi puno novaca, za nekoga drugog imati obitelj, za nekoga puno prijatelja ili svoje slobodno vrijeme. Svatko će od nas definirati uspjeh prema svojim kriterijima i svojim životnim prioritetima. Slažeš li se?!

Budući da si spomenuo kako misliš da si upao u lakši oblik depresije, želim ti reći da depresiju karakterizira bezvoljnost, gubitak životne radosti, apatija, ravnodušnost… Vidiš li ti sebe na takav način? Što ti govori tvoj mozak koji radi 120 na sat?!

Spominješ i da tvoj mozak radi u pogrešnom smjeru?! Možda je to propitivanje razvoja događaja u jednom i u drugom smjeru. Stvaranje scenarija. Takve scenarije je dobro imati u pričuvi za situacije ako do njih dođe.

Još bih se samo osvrnula na cilj završetka studiranja. Pod pretpostavkom da si cilj za sebe postavio na samom početku studiranja, a pod utjecajem novonastalih okolnosti, nije li mudro biti fleksibilan i mijenjati ciljeve?

Uzmi iz ovog odgovora samo ono što ti može koristiti, ono što rezonira s tobom u ovom  trenutku. Svatko od nas živi prema vlastitim načelima, ima svoje ideje o načinu na koji živi, ima svoje vrijednosti, ciljeve, ima svoje koncepte i razmišljanja. Svi smo mi samo različiti. Ništa nije niti dobro niti loše samo za sebe. Nije naodmet završiti fakultet jer ćeš možda u životu poželjeti raditi posao koji zahtijeva visoku stručnu spremu.
Jedini odgovor je da odgovora nema.

MUDRO postavljanje ciljeva

Teorija postavljanja ciljeva Lockea i suradnika najtemeljitije je istražena i potvrđena teorija u organizacijskoj psihologiji. Temelji se na nekoliko pretpostavki: da svako motivirano ponašanje mora uključivati ciljeve, da se ljudi ponašaju razumno i svjesno te da postojanje potreba uvjetuje odabir stvari koje želimo postići. Na taj način postavljamo ciljeve koji usmjeravaju naše ponašanje i tako postaju svrha našeg djelovanja. Cilj je ono što osoba želi ostvariti, motivacijska sila koja pokreće ponašanje. Vrste ciljeva variraju u odnosu na težinu cilja (što je cilj teži, linearno raste i izvedba) te specifičnost cilja (koliko jasno cilj govori osobi što točno treba učiniti). Poboljšanje izvedbe ovisi o objema komponentama, ali pod uvjetom da je pojedinac prihvatio cilj (da ga ne smatra nametnutim). Ako su uvjeti zadovoljeni (cilj je težak i specifičan te ga je osoba prihvatila), ciljevi će djelovati na ponašanje tako da će usmjeriti pažnju i djelovanje osobe, povećavat će ustrajnost, mobilizirati energiju i napor te će motivirati pojedinca da razvije relevantne strategije kako bi ostvario cilj.

S obzirom na kompleksnost zadataka koji se javljaju u današnjim radnim okruženjima, potrebno je definirati ono što je važno, razvijati planove za obavljanje zadataka u danim vremenskim okvirima, a popularan model za učinkovito postavljanje ciljeva, proizišao iz teorije postavljanja ciljeva, naziva se „M.U.D.R.O. postavljanje ciljeva“. M.U.D.R.O. je akronim za kriterije koje cilj mora zadovoljiti kako bi bio dobro osmišljen i ostvariv. 

Cilj treba biti: 

  • mjerljiv (mora se moći procijeniti njegov napredak, što ne možemo ako nemamo dobru mjeru za usporedbu), 
  • uvremenjen (mora biti smješten u vremenu, to jest imati definiran početak i kraj), 
  • dostižan (treba biti realan jer su nedostižni ciljevi obeshrabrujući, ali opet da bude relativno visok jer time razvijamo naše potencijale), 
  • relevantan (usmjeren prema radnim i životnim vrijednostima, odnosno da je važan za ono što želimo postići) i 
  • određen (treba sadržavati detaljan opis onoga što se želi postići, uključujući aktivnosti i podciljeve koji se trebaju odraditi kako bi se cilj ostvario). 

Primjerice, ako znanstvenik želi do kraja tjedna napisati istraživački rad – nije dovoljno samo u tim okvirima definirati cilj, nego treba jasno odrediti da će znanstvenik recimo podijeliti pisanje rada u nekoliko cjelina (uvod, metoda, rezultati, rasprava) i točno odrediti koliko te cjeline trebaju imati rečenica (npr. uvod treba sadržavati dvije stranice teksta u word-dokumentu) te da će pisati svaki dan u vrijeme kada se ne bavi drugim poslom (od 14 do 17 sati). Pritom mora imati na umu da se taj rad stvarno može napisati u tom razdoblju, a svrha može biti napredovanje u poslu.

Ana Fabijan, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content