Pismo
Sin je pribjegao ‘rješenju problema’ koristeći marihuanu u posljednje vrijeme.
S njim se malokad može voditi normalan razgovor i zabrinuta sam zbog toga.
Stalno je napet i pod stresom, svadljiv, umoran, bezvoljan. Ne mogu više doprijeti do njega kao majka.
Odgovor
Poštovana,
promjene u ponašanju Vašeg sina koje ste primijetili i Vašu zabrinutost koju izražavate vidim kao znak Vaše posvećenosti i odgovornosti. U ovakvim situacijama treba imati na umu da je potrebno strpljenje, razumijevanje i određena strategija koju ćete zauzeti u pronalasku pomoći i rješenja.
Ono što Vi možete jest ostati mirni i zauzeti prijateljski pristup u kojem ćete iskazivati empatiju i brigu, nasuprot ljutnji i osuđivanju. Možda možete reći sinu da vjerujete da mu se ne razgovara uvijek i da možda teško pronalazi riječi, ali da ste tu ako se odluči nešto podijeliti s Vama. Možete ga pitati kako se osjeća u vezi s prijateljima, poslom ili bilo kojim drugim aspektom života. To može otvoriti vrata dubljoj komunikaciji. Moguće je da marihuanu uzima kao mehanizam suočavanja s teškoćama na koje nailazi. Možete mu reći da razumijete da možda traži način da se nosi s izazovima, ali da marihuana nije sigurno rješenje i može pogoršati stvari. Možda ga možete pozvati da zajedno pronađete bolji način suočavanja s teretima koje nosi.
Razgovor sa stručnom osobom može mu pomoći da otkrije razloge svoje napetosti i pronađe zdravije mehanizme suočavanja. Ako osjeća nelagodu zbog odlaska na razgovor, možda je online pristup diskretniji i stvara osjećaj manje izloženosti.
Osim toga, možda možete osmisliti način kvalitetnog provođenja zajedničkog vremena, bez pritiska da razgovarate o problemima. Imate li ideju što biste mogli skupa raditi a da ste pritom rasterećeni i lišeni spominjanja ove situacije?
Kao roditelju, ovo je za Vas, vjerujem, emocionalno iscrpljujuće iskustvo. Jeste li razmišljali da i Vi za sebe potražite odgovarajuću podršku? Jeste li se informirali više o učincima marihuane? Razumijevanje kako marihuana može utjecati na mentalno zdravlje i ponašanje može Vam pomoći u razgovorima sa sinom i pružanju informacija. Ono što smatram važnim jest Vaša ustrajnost. Nemojte se obeshrabriti ako se razgovor ne dogodi „odmah“. To je proces koji može potrajati.
Cjelokupna opisana situacija, bilo da je Vaša zajednička ili osobna, može ostaviti težinu iskustava na način koji sada utječe na Vaš odnos s njim. To što ste svjesni uzroka i što želite pomoći već je golem korak naprijed. Spominjete stalnu napetost, svadljivost, umor, bezvoljnost… S obzirom na opisano, možda vaš sin u sebi nosi osjećaj ljutnje, srama i bespomoćnosti. Moguće je i da projicira emocije na Vas jer ste mu najbliži i s Vama se osjeća dovoljno sigurno da može pustiti svoje frustracije. To nije znak da Vas ne voli, nego možda znak težine nošenja s time što osjeća.
Možda bi pronalaskom adekvatnog načina izražavanja svega što osjeća, Vaš sin smanjio intenzitet i navalu emocija koje ga preplave. Možete ga potaknuti da promisli npr. o Vašem odnosu, pitati ga što mu najviše smeta. I tako započeti razgovor. Ako ne želi razgovarati, dajte mu vremena.
Ono što Vi još možete, to je fokusirati se na smirenost i stabilnost. Vaša prisutnost, neosuđivanje, ljubav i brižnost pomoći će mu da izgradi povjerenje i da se osjeća sigurno.
Sretno!
Ana Fabijan, psihologinja
