Pismo
Ne znam odakle započeti. Sve je počelo druženjem, feštama, zajebancijom, alkohol, droga… I sad, nakon deset godina, nalazim se u teškoj situaciji. Problem je u tome što sam sve vrijeme uzimao razne droge i povremeno kockao i sve se nekako vuklo, a sad trenutačno, u ovome trenutku kad vam pišem, sve što sam imao u životu, nestalo je.
Nemam nijednog prijatelja, više od godine dana ne čujem se ni sa kim, ne izlazim, osjećam neki strah i neku agresiju prema ljudima, ostao sam bez 13 zuba i trenutačno je stanje s njima loše, imam psihičkih problem pa izbjegavam ljude, a teško i govorim, ne izlazim baš nikamo. Bio sam i tri mjeseca u Cenacolu, ali sam izašao jer koliko god da imam problem ni tamo nije bilo pomaka. I roditelji su stariji, a ja sam u takvom teškom stanju, osjećam se napušteno i usamljeno. Imam sina za kojega se ne brinem jer mi se obitelj raspala i tako je počela droga i sve to…
Nego, želim reći da trenutačno radim na terenu u jednoj tvrtki, dužan sam na sve strane, i dalje uzimam drogu i kockam i, naravno, iz dana u dan samo lažem sebe i druge, ne vidim izlaz iz tog stanja, gadi mi se i ta kocka i ta droga, mrzim je, ali samo to mi je ostalo u životu, a svjestan sam da me to još više uništava. Ali, ne znam, sve više me salijeću misli da se riješim svega toga, ne znam, nisam hrabar da sam sebi naudim, ali kako riješiti problem?
Nikad nisam bio u gorem stanju, naravno, kako su i zubi problem, ljudi me izbjegavaju, a moram raditi, ne znam ni sam zašto radim, nemam nikakav cilj kad nemam nikoga i ništa. Samo posao, drogu i kocku, a toliko želim da sve to prestane, ne mogu više ovako… Nemam koga tražiti savjet, roditelji samo šta me nisu otpisali, u glavi mi je još onaj trenutak od prije deset godina kada je sve počelo, ostao sam u tom filmu kao da je jučer bio, trenutno pijem misar.
Ne znam što bih vam rekao, inteligentna sam osoba i sve jako dobro razumijem, ali ne vidim izlaz, a sad opet da odem u komunu, ne mogu to, preteško je, a kad staraca ne bude, onda ne znam što će biti. Ne želim da odu razočarani jer im je sin narkoman i kockar. Na terenu sam bez cilja, bez ikoga, ne znam više kako da vam opišem, htio sam više puta otići na psihijatriju jer imam neki problem sigurno psihički, ali ostavim li posao, na cesti sam.
Dosad sam nekako gurao i zanemarivao te sve probleme, ali sad mi je dosta toga mrtvog stanja jer osjećam da bih mogao završiti tragično. Obitelj sam razočarao, kao i sina, sve šta sam mu kupio zbog proklete kocke sam prodao. Imate li neki savjet, što se može napraviti pošto imate jako puno slučajeva s ovakvim problemima… Završio sam školu i muzičku školu, sviram tri instrumenta, i sve sam to prokockao kad mi se obitelj razišla zbog cure koja me prevarila, tu sam ostao i počeo propadati i sad se gadim samom sebi.
Mislim si ili ću riješiti sam sebe, ali znam da ne mogu još i to napraviti njima, ne znam, izgubljen sam… Sve što sam mogao, izgubio sam i prokockao. Osjećam da ako ne potražim neku pomoć, a da mogu i raditi jer ne mogu ostaviti posao, ne znam što će biti. Ne ide više ovako. Prestao sam se smijati, ništa me ne veseli, to je to od mene… Nisam želio takav život, ali, eto, tu sam gdje jesam, došao sam do kraja, nema više ni u čemu zadovoljstva…
Odgovor
Poštovani,
čini mi se da ste deset godina u začaranom krugu ovisnosti. Začarani krug ovisnosti započinje privremenim osjećajem olakšanja ili zadovoljstva koji droga ili kocka donosi, droga ugodu – kocka uzbuđenje, zbog čega brzo prelazi u potrebu za ponavljanjem tog iskustva, te se tako razvija stabilna i čvrsta navika, stabilna i čvrsta u smislu dobro naučenog ponašanja. S vremenom organizam i, laički rečeno, psiha postaju ovisni o takvim ponašanjima pa se javljaju krize ako ona izostaju, a to su Vaši pokušaji da prestanete uzimati droge ili da prestanete kockati. Takve krize izazivaju tjeskobu i osjećaj praznine bez sredstava ovisnosti. Da bi se ti neugodni osjećaji ublažili, osoba ponovno poseže za istim, čime se krug zatvara i ovisnost produbljuje. No osim toga začaranog kruga, velik emocionalni teret je i osjećaj krivnje i srama neposredno nakon uzimanja droge ili „palog tiketa“ ili kojega već oblika kockanja koji prakticirate.
Ovaj dio Vašeg pisma u biti može dati dobrim dijelom i odgovor koji bi trebao biti sljedeći korak za Vas…
„htio sam više puta otići na psihijatriju jer imam neki problem, sigurno psihički, ali ostavim li posao, na cesti sam.“
Iskreno mislim da bi Vam trebala izolacija i od droge i od kocke, od toga da Vam budu dostupni. Dok se skroz „ne očistite“ i dok ne dođete u situaciju da ne možete kockati, nećete moći oslabiti snagu ovisničkog ponašanja, koja Vas drži u začaranom krugu ovisnosti. Bit će teško započeti novi život. Koliko god Vam se čini da bi gubitak posla za Vas bio put na cestu, isto tako se pitam da li Vam taj posao u isto vrijeme omogućava da kockate i da se drogirate. Ako je to tako, onda je Vaš trenutačni posao i ovisnički oblici ponašanja Vaš put u pakao, a Vaš odlazak na psihijatrijsko liječenje bio bi početak za put u novi život.
Nekoliko ste puta naveli kako Vam kroz glavu prođu misli da si naudite, ali da nemate snage za to. Drago mi je da nemate snage za to jer ta snaga koja je u Vama, koliko god Vam se malom činila, snaga je koja čeka Vaš pravi korak u pravom smjeru za novi početak.
Lijep pozdrav,
Anđelko Botica, psiholog
