Pismo
Muči me puno toga, i svaki dan se osjećam kao da idem u infinitivni krug bez načina da izađem van. Upala sam u gimnaziju daleko od doma, koja zahtijeva više nego osnovna, i sad vidim koliko zapravo moram učiti, ali jednostavno ne mogu. Prijeti mi pad razreda, ali ja se radije pretrpavam hranom da zaustavim tugu dok buljim u Netflix. Bilo kakve ideje koje imam i započnem, odjednom postanu dosadne i kao da su nekakav zadatak koji ne želim napraviti. Roditelji me mrze i, koliko mi god govorili da sam im ja jedino dobro na svijetu, znam da mi lažu samo da mi smanje pritisak. Cijeli život mi je kaos, a jedinu zabavu pronalazim na internetu. Upoznala sam bivšeg partnera na internetu, koji mi je uništio život. Svoju najbolju prijateljicu ikad i trenutačnu simpatiju pronašla sam na internetu, tisuće kilometara daleko od mene. Prošle godine smo upale u veliku svađu zbog gluposti, i nakon što sedam mjeseci nismo razgovarale, obje smo se promijenile. Znam da je ono što smo imale prije zauvijek nestalo, jer koliko god tvrdi da sam joj još važna, njezina djela drukčije govore. Trebala bih joj dati vremena, jer smo obje prošle kroz patnje i probleme te drukčije reagiramo na negativno, ali prije dva dana me iz čista mira odlučila blokirati na svim društvenim medijima, a ja imala napadaj straha. Spremna sam učiniti sve za tu curu, ali naša prošlost me odguruje od nje. Želim joj opet biti važna kao prije, ali sad sam na nivou smeća koje ona može samo gurnuti od sebe bez puno riječi. Imam puno više problema od nabrojanih, ali ne znam što da više radim. Ili plačem, ili jedem, ili imam bolove u želucu i glavobolje zbog stresa, ili ispitujem cijeli svoj život i vidim koliko sam zapravo pokvarena. Ne znam kako promijeniti stvari te se bojim budućnosti pa živim u prošlosti gdje su neki trenuci bili sretniji. Umorna sam i katkad pomišljam da bi svijet bio bolje mjesto bez mene, kada bi svi zaboravili da sam ikad postojala. Samo želim biti sretna bez straha da će sve to nestati u trenutku kad moja mama uđe u sobu ili kad me netko naljuti. Želim da jednog dana ja i moja simpatija pobjegnemo od naših prošlih života i budemo sretne zajedno.
Odgovor
Hvala na tvojem upitu.
Tvoje pismo je kompleksno i teško mu je pristupiti samo s jedne strane.
Pišeš o svojim romantičnim vezama koje si stekla preko interneta. Najprije onaj dečko, a sada cura. Oboje si, kažeš upoznala preko interneta. I jedno i drugo nije bilo zadovoljavajuće za tebe. Prvi ti je dečko, navodiš, uništio život te to zvuči dosta dramatično, no nisi opisala kako je to učinio, odnosno što je to učinio da te toliko povrijedilo.
Drugi si odnos također započela preko interneta i to s osobom koja je jako udaljena od tebe. Pitam se koliko je moguće kvalitetno nekoga upoznati i održavati s nekim vezu na daljinu. Jeste li se uopće ikada srele da biste mogle utvrditi da ste se dobro upoznale te onda zaključile da jeste ili niste jedna za drugu? Nemoj podcijeniti moć upoznavanja uživo, kao i održavanja veze uživo. Meni se čini da je to ipak najkvalitetniji oblik nekog odnosa. Sve drugo su lošije zamjene. Mislim na online komunikaciju koja može biti tek privremeno rješenje dok se odnos ne nastavi uživo.
Također mislim da si jako stroga prema sebi nazvavši se smećem. To zaista zvuči grubo prema samoj tebi. Shvaćam da si mlada i povrijeđena ovim odnosima koji očito nisu bili ono što si očekivala. Čini mi se i da si prilično osjetljiva te nemaš još formiranih obrambenim mehanizama protiv razočaranja koje nam može donijeti nezadovoljavajuća ljubavna veza (ako vezom uopće možemo nazvati nekog koga imamo, a živi toliko udaljeno od nas i odnos održavamo virtualno). Tvoja osjetljivost i nježne adolescentne godine te čine prijemljivom na osjećaj tjeskobe koji trenutačno vlada u tebi. Žao mi što posežeš za hranom, filmovima, povlačenjem u sobu i u sebe kao načinom nošenja s tjeskobom. To je zapravo najgori način koji ti neće donijeti promjenu. Bijeg iz realiteta neće riješiti tvoj emocionalni problem.
Sugerirala bih ti svakako da se nekom otvoriš, porazgovaraš o svemu. Ako ta adresa nije mama (iako bi možda mogla biti), onda je to netko drugi kome vjeruješ.
Razgovor o problemima oslobađa i nudi nam neku novu perspektivu, novi kut gledanja na problem, za koji prije razgovora nismo ni mislili da postoji.
Ohrabri se i nazovi ili se naruči za razgovor kod nekoga tko će te saslušati bez osuđivanja.
Bojana Smokvina Jokić, psihologinja
